Branko Mikulić je bosanskohercegovački (jugoslovenski) političar.
Rođen je 10. juna 1928. godine u Podgrađu kod Bugojna, a po struci je bio ekonomista, dok se bavio politikom.
Bio je član Predsjedništva SFRJ iz BiH, član CKSK BiH, sekretar Izvršnog komiteta te predsjednik CKSK BiH, predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine SRBiH, član Predsjedništva CKSKJ.
Za Branka Mikulića vezuje se najznačajniji period razvoja BiH nakon Drugog svjetskog rata, zlatne godine razvoja Republike unutar Jugoslovenske federacije i posebno uspostavljanja BiH kao relevantne i po svemu ravnopravne članice bivše Jugoslavije. Zaslužan je za ubrzano ekonomsko i privredno jačanje republike, razvoj institucija. Borio se za nacionalni identitet Muslimana, ravnopravnost naroda, organizaciju Olimpijade.
Od 1982. do 1983. bio je predsjednik Predsjedništva SRBiH. Za člana Predsjedništva SFRJ izabran je u maju 1984. godine. Na toj dužnosti ostaje do maja 1986. kada je imenovan za predsjednika Saveznog Izvršnog Vijeća. Na tu funkciju podnio je ostavku 30. decembra 1988. godine zbog neizglasavanja proračuna u Skupštini SFRJ. Na dužnosti je ostao do izbora novog SIV-a 14. marta 1989. na čelu s Antom Markovićem. Tada podnosi ostavku i vraća se u Sarajevo.
U Sarajevu je ostao sve do smrti 12. aprila 1994. godine.