Mišćo belukčija i njegov čuveni glas sa munare Kebkebirove džamije

Mehmed zvani Mišćija, ili Mišćo, živio je u XVIII vijeku, a umro je u Sarajevu 1786/87. godine.

Život je proveo u maloj mahali na Ploči, naselju iznad Kovača. Po zanimanju je bio belukčija, izrađivao je žensku odjeću i jeleke.

Mišćo je bio poznati mujezin Kebkebirove džamije, koji je svakog dana u zoru, sa munare ezanio i svojim glasom budio grad. Ubrzo je Mišćo postao poznat u gradu, a u sjećanje na njega i njegov divan glas Kebkebirovu džamiju preimenovaše u Mišćinu.

Pored džamije, Mišćo dobi i svoju mahalu, danas poznatu kao Mišćina mahala na Ploči.

Za jedan grob u velikom groblju na Kovačima, upravo prema Mišćinoj mahali, nad kojim su dva manja nišana od zelene sedre bez natpisa, predanje kaže da je grob ovog glasovitog sarajevskog mujezina.

Zadužbina je i dobar glas što ga nakon smrti ostavimo za sobom!