Mlada umjetnica Nikolina Vujić u razgovoru za Sarajevsku seharu predstavila nam je svoj nesvakidašnji put.
„Nova iskustva nas mnogo nauče.
Stvarno sam iskreno sretna i zahvalna što je jedno od takvih iskustava za mene počelo 2014. godine kada sam zakoračila u svijet muzikoterapije“, – pojasnila je Nikolina.
Krenula si neutabanim stazama, kroz školovanje i svoj profesionalni razvoj, što je rijetkost.
“Biti prva studentica na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, koja je kroz svoj diplomski i magistarski rad dokazala da muzikoterapija ima veoma pozitivan učinak u psihijatriji i na psihofizičko stanje čovjeka je izvanredna čast, ali i motivacija da se nastavim baviti ovom vrstom terapije.
Želim podijeliti s vama koliko je muzikoterapija bitna stvar kako za našu zajednicu, tako i za zdravstveni sistem”, – rekla nam je ova mlada umjetnica.
Kroz dugogodišnju posvećenost, godinama gradiš svoj umjetnički izraz, ali i stečeno znanje i vještine koje dijeliš s posebnom strašću, s onima koji muziku doživljavaju kao lijek.
„Nisam sigurna šta je tačno probudilo u meni interesovanje prema psihologiji, neurohirurgiji, psihoanalizi i psihoterapiji, ali to je vrlo je zanimljivo „mjesto“ na kojem se navedene oblasti i muzika, za koju sam se opredijelila od malih nogu, spajaju i nadovezuju jedna na drugu.
Kada sam tokom svoje četvrte godine studiranja na akademiji razmatrala koju temu ću istraživati, shvatila sam da ne postoje radovi koji istražuju primjenu muzikoterapije u radu s odraslim osobama i potom sam shvatila da imam jaku želju posvetiti se radu s ljudima koji pate od mentalnih bolesti.
Upravo zbog toga je fokus i tema mog diplomskog i magistarskog rada na Muzičkoj akademiji u Sarajevu bila muzikoterapija i njena primjena u psihijatriji. Istraživanje se odvijalo u Psihijatrijskoj bolnici Kantona Sarajevo, Jagomir“.
Često se mladi ljudi odriču svojih snova i želja za profesionalnim napredovanjem i obrazovanjem zato što su u nečemu prvi i suočavaju se s negodovanjem okoline, kakva su tvoja iskustva?
„Kao prva studentica na Muzičkoj akademiji u Sarajevu koja se odlučila za istraživanje ovakve teme, naišla sam, u početku, na mnogo otpora i stigmatizaciju, ali s upornim radom i vjerom dokazala sam da muzikoterapija ima izuzetno pozitivan učinak u psihijatriji, kao i na psihofizičko stanje čovjeka i da zaslužuje vrlo bitno mjesto u našem školskom i zdravstvenom sistemu. Bila mi je izvanredna čast objaviti pozitivne rezultate svog istraživanja, što je u meni stvorilo dodatnu motivaciju da se nastavim baviti muzikoterapijom.
U aprilu 2020. godine sam naišla na istomišljenike koji su mi pružili predivnu šansu da razvijam muzikoterapeutske metode i pružam pomoć kroz ono što najviše volim raditi, pjevati i svirati.“
Možeš li povući paralelu između prakse, u drugim zemljama i našoj, kada je u pitanju ovaj vid terapije?
„Činjenica jeste da je muzikoterapija jako bitna terapija kako za našu zajednicu, tako i za zdravstveni sistem.
Muzikoterapija predstavlja upotrebu zvukova I muzike kako bi se stvorio i razvio odnos između klijenta I terapeuta, za podršku razvoj fizičke, mentalne, socijalne, emocionalne i duhovne dobrobiti klijenta. Kroz sam čin stvaranja muzike i reagovanja na nju, klijent doživljava momentalnu psihičku I fizičku senzaciju na mnogo različitih nivoa. Najjači uticaj muzike na tijelo se pokazuje kroz njeno djelovanje na neuroendokrini sistem.”
Kako muzika konkretno utiče na nas, kada se koristi u terapijske svrhe?
„Putem aktivnog učestvovanja klijenta u muzikoterapeutskoj seansi, utiče se na – nivo svjesnosti; izražavanje pozitivnih I negativnih emocija I osjećaja; stvaranje objektivne slike psihofizičkog stanja pacijenta.
Upotrebom muzikoterapije utiče se na pamćenje, mišljenje, orijentaciju, shvatanje i prihvatanje, računanje, sposobnost učenja, jezik I rasuđivanje pacijenata, kao i osvještavanje potisnutih osjećaja, razvoja samopouzdanja, bolju kohezivnost grupe, otpuštanje trauma i strahova.“
Kada se počela primjenjivati muzika u terapijske svrhe?
„Prvi, znanstveno – dokazani, zapisi o muzikoterapiji datiraju iz perioda I i II svjetskog rata u kojima se muzika koristila u kliničkim postavkama, odnosno za ublažavanje emocionalnog bola I uznemirenosti vojnika s traumatičnim ratnim povredama.
U današnjem vremenu postoje mnogobrojni zapisi i istraživanja o muzikoterapiji u kliničkom scenariju i ostalim postavkama. Porast takvih scenarija i same upotrebe muzikoterapije, otvorio je vrata za samu analizu podataka istraživanja što daje veći broj dokaza o pozitivnom učinku muzike na psihofizički razvoj čovjeka. U našoj zemlji ovakav vid terapije još uvijek nije prisutan kroz školski sistem, edukaciju ili specijalizaciju kao što je to u drugim zemljama svijeta”, – podcrtala je Nikolina.