Rasim Belko: Umišljenost bh. katolika da su Hrvati je politička kuga koja ih vodi u propast

Nismo mi istočni susjedi, mi smo Hrvati glasila je poruka ovdašnjih politikanata što se nazivaju Hrvatima, onim tamo Hrvatima što im zatvoriše granice.

U Zagrebu, onom političkom, niko se zbog tih izjava nije ni počešao, nastavili u svom stilu provođenju sile prema Bosni i Hercegovini.

Ni činjenica da je izborna kampanja, a glasačko tijelo iz BiH najjača hrvatska dijaspora, nije omela rukovodstvo Hrvatske i njihov krizni štab da nam zabrani ulazak.

Neću govoriti o pogubnosti takve odluke na hrvatski turizam, na politiku vodećih stranaka i nekorektno optuživanje susjedne države, odnosno laž da smo im uveli koronu.

Mislim da je još jedan zagrebački šamar Cvitanovićima, Čovićima, Zelenikama i onim njima sličnim dokaz da su oni samo ljudska ruda za eksploatisanje u provođenju velikohrvatske politike.

I to bi bosanskohercegovački katolici konačno trebali da shvate. Hrvati su u Hrvatskoj i ovom odlukom to je jasno naglašeno. U suprotnom bi se zabrana odnosila na one koji nemaju hrvatsku putovnicu i državljanstvo, ali se odnosi na sve one koji ulaze u Hrvatsku.

I uzaludna su kukanja i onih što slijede Čovića i svih drugih. Čak je sinoć kukala i Zapadnohercegovačka županija. To je ona županija u kojoj dominiraju hrvatske zastave i grbovi. Ali i to im bi džaba.

I nije ovo prvi, a neće biti ni zadnji put da Hrvatska okrene leđa onima koji umišljaju da su Hrvati. A zapravo su za sve one preko granice Bosanci i Hercegovci.

Zašto se već jednom ne dozovu, zašto dozvoljavaju poniženja i maltretiranja od zemlje koju zovu drugom domovinom. Kakva je to domovina koja ti ne dozvoljava da pređeš njenu granicu.

Vrijeme je da bh. katolici shvate da im je Bosna i Hercegovina jedna i jedina domovina, da im ona recimo neće i ne može zatvoriti granice. Ali, vrijeme je da se počnu više boriti za Bosnu i Hercegovinu, jer ta borba će biti na dobrobit tih bh. katolika i svih nas koji ovdje živimo.

Ono što sada zovu borbom za BiH je put u podjelu jedine im/nam domovine, a sve po željama Hrvatske i velikohrvatskih planova Zagreba.

U Sarajevu im niko nije i neće zalupiti vrata, baš kao što ni meni, bh. muslimanu niko u Mostaru ne zatvara vrata.

Vrijeme za okupljanje oko ideje dobrog življenja umjesto oko politike kvazimodo vođa, koje vode u podjele dok nas pljačkaju, siromaše, iseljavaju.

Štete svih poteza političkog Zagreba prema BiH odražavaju se na sve nas u Bosni i Hercegovini. Oni koji imaju imovinu u BiH a žive u Hrvatskoj ne mogu doći na svoje i obratno, a puno je i drugih problema za ljude van politike, uzrokovanih ovom odlukom.

Zato bi bosanskohercegovački katolici umjesto potrošenih sluga politika iz Zagreba trebali birati one koji će raditi da nam na ognjištu bude bolje. Sunce tuđeg neba je uvijek hladnije od onog našeg, čak i ako govorimo istim jezikom.

Uskoro će dvoji izbori. Prvo oni u Hrvatskoj, na kojima bh. katolici imaju pravo glasati, pa neka dobro razmisle hoće li i zašto glasati. Jer, koga god da izaberu u parlament druge države on neće štititi interese tih bh. katolika nego Hrvatske. Praksa to već godinama pokazuje, možda je vrijeme da otvore oči.

Nekoliko mjeseci nakon izbora kod susjeda uslijedit će izbori u Bosni i Hercegovini, domovini bh. katolika.

I tu bi se trebali dobro zamisliti i preispitati decenije zaokruživanja Dragana Čovića i njegovog HDZ-a. Ta politika skoro ih je rastjerala po bijelom svijetu, pa bi uskoro mogli biti svedeni na nivo nacionalne manjine u državi kroz čiju su historiju bili bitan faktor.

Umišljenost je bolest, a umišljenost bh. katolika da su Hrvati je politička kuga koja ih vodi u propast.

Borba u samom sebi je teška, ali za opstanak i preživljavanje presudna.

Piše: Rasim Belko