Različita muzika djeluje na različita područja mozga. Mi obično biramo koja je pjesma ili melodija, po našem sudu vesela ili tužna, međutim reakcije našeg mozga nisu iste kada slušamo veselu melodiju i kada slušamo tužnu.
Međutim, da li vas je nekada zanimalo kako muzika koju volite utiče na vaš mozak?
Dešava vam se da melodiju neke pjesme prosto ne možete da izbacite iz glave ili vas muzika jednostavno tjera da plešete? Nauka nam može pojasniti zašto se to događa!
“Zamisao da mozak ima poseban postupak za prepoznavanje muzike i da smatra muziku temeljnom kategorijom kao što je govor veoma je uzbudljiva“, ističe Josef Rauschecker, direktor laboratorije za integrativnu neurologiju i opažanje Univerziteta Georgetown u Washingtonu.
1. Zašto se naježimo kada čujemo određeni dio pjesme?
Postoji naziv za iznenadan nalet hladnih trnaca koji doživimo dok slušamo određenu pjesmu, a to je “frisson” (na francuskom “estetska jeza”), drugačije poznat kao “orgazam kože”.
Ova pojava potiče od nervnih vlakana koji povezuju moždani auditorni korteks (dio mozga koji povezuje zvuk) sa prednjim ostrvskim korteksom (dio mozga koji obrađuje emociju). Ako doživite “kožni orgazam”, to znači da je veza između ova dva korteksa jaka i da se nalazite između dvije trećine svjetske populacije koja također doživljava ovaj osjećaj.
Dakle, šta to tjera našu kožu da se naježi na ovakav način? Sve to ima veze sa promjenom stimulansa. Kada slušamo muziku, naš mozak neprekidno obrađuje melodije i predviđa ponavljanje određene muzičke fraze. Kada se nešto neočekivano (ali prijatno) dogodi u datoj pjesmi, ovi korteksi reaguju. Neke ova reakcija može dovesti do fizičko-emotivne senzacije ježenja.
2. Zašto ne možemo da izbacimo određenu pjesmu iz glave?
Ponavljanje je kamen temeljac današnje zabavne muzike. Podaci pokazuju da u posljednjih 55 godina muzika bilježi sve više ponavljajućih segmenata u okviru jedne pjesme. Naravno, muzički producenti ne bi koristili ponavljanje u tolikoj mjeri osim ako ne postoji velika potražnja za time. To poteže pitanje: zašto naši mozgovi toliko vole ponavljanje?
Sve to ima veze sa nečim što se zove “efekat eksponiranja”. Istraživanja pokazuju da mozak doživljava pozitivne psihološke efekte kada se susretne sa nečim što poznaje, kao što je ponovljena melodija, takt ili refren, pri čemu se aktivira takozvani centar mozga za “nagradu”. Ovaj centar je odgovoran za ponovljena ponašanja koja nam daju osjećaj sreće.
3. Zašto pjesme vremenom izgube svoju “magiju”?
Ispostavlja se da naš mozak voli nešto sa čime je upoznat, ali ne i u pretjeranoj mjeri. I zaista, istraživanja pokazuju da naši mozgovi posjeduju određeni prag kada je u pitanju pozitivan odgovor na nešto sa čime smo dobro upoznati. Kada se taj prag pređe, poznati aspekti određene pjesme neće više pokretati centre mozga za nagradu, a pjesma nam postaje dosadna.
4. Kako razvijamo određen muzički ukus?
Sigurno ste čuli za studije u kojima su potrošači pitani da na slijepo probaju dva slična proizvoda, pritom znajući samo cijenu svakog proizvoda. Studije su pokazale da, uopšteno govoreći, ljudi imaju tendenciju da pozitivno povezuju cijenu sa vrijednošču, pa tako imaju sklonost ka tome da bolje ocjene skuplji proizvod nego jeftiniji.
U jednom drugom eksperimentu istražitelji su pitali ispitanike koji nisu imali nikakvu zvaničnu muzičku obuku da ocjene izvedbe na klaviru. Ispitanicima su rekli koje komade su svirali svjetski poznati pijanisti, a koje su obični studenti. Istražitelji su konstantno mijenjali ove podatke tokom eksperimenta, govoreći slušaocima da u tom trenutku slušaju izvedbu svjetski poznatog pijaniste iako su ustvari slušali studenta i obrnuto.
Rezultati su pokazali da ispitanici nisu prepoznali izvedbe profesionalaca; umjesto toga, favorizovali su muziku za koju su mislili da je sviraju profesionalci. Drugim riječima, pojedinačna mišljenja o muzici se formiraju na osnovu pojedinih percepcija o njenoj vrijednosti, a koje igraju gotovo podjednaku ulogu kao naš konkretan doživljaj o njoj.
5. Zašto nas muzika tjera da plešemo?
Nedavna neurološka ispitivanja su demonstrirala da naši mozgovi tumače određene ritmove na specifične načine. U ovoj studiji, istraživači na čelu sa Majklom Tautom u Centru za biomedicinska istraživanja u muzici na Univerzitetu u Koloradu, pronašli su da melodija sa naglašenim ritmom zapravo pokreće naš motorni sistem.
U isto vreme naš mali mozak doprinosi koordinaciji pokreta, preciznosti i vremenu potrebnom za ples. Čak se i krv u tom momentu usmjerava ka našim nogama, što nas tjera da tapkamo prstima na nogama u ritmu muzike koju slušamo. Koordinisani pokreti odgovaraju centrima za nagradu našeg mozga, a spoj svega ovoga sa snažnim ritmom muzike je kao dvostruki udarac na naš mozak. Na taj način stvara se želja za igranjem kojoj je prilično teško odoljeti.