Prvi spomen upotrebe papira kao novca nalazi se u Kineskim historijskim tekstovima.
Kineski car Chen Tsung (998-1022) odobrio je, za vrijeme svoje vladavine, izdavanje univerzalnih mjenica za 16 trgovaca. Međutim, nekoliko ovih trgovaca nije uspjelo da otkupi mjenice, kredibilitet novca je potkopan i javnost je odbila da ga prihvati, piše opusteno.rs.
Moreplovac Marko Polo je 1296. godine opisujući svoja putovanja u Kini spomenuo da se u Kineskom carstvu koristi papir kao novac, a Evropljanima je ta ideja djelovala tako apsurdno i nevjerovatno da je doveden u pitanje i njegov kredibilitet i život u Kini.
Prve prave novčanice u Evropi izdate su u Švedskoj, od strane Stokholmske banke 1661. godine. Mnoge debate su pratile izdavanje ovih novčanica, jer su mnogi zvaničnici i trgovci predviđali da njihovo izdavanje nagovještava pad monetarnog sistema države.
Da bi prevazišli ove prigovore, monetarne vlasti su izdale novčanice sa najmanje 16 sertifikacionih odobrenja od istaknutih i pouzdanih zvaničnika, i svi su ih potpisali svojeručno. Ovo je bio veliki uspjeh, jer više nije postojala potreba da se sa sobom nose velike i teške količine zlata ili srebra, koje je bilo lako ukrasti. U idućim mjesecima mnoge druge Evropske vlade i trgovci su posmatrali udobnost i bezbjednost Švedskog eksperimenta sa papirnim novcem i mnogi su odlučili da i oni počnu izdavati svoj novac.
Uskoro cijele države, gradovi, banke, razne institucije, pa čak i privatni pojedinci – gotovo svako sa pristupom štamparije – počinje izradu novčanica. Jedina prepreka širenju izrade i upotrebe ovakvih novčanica bila je svijest običnih građana. Pod takvim okolnostima, nominalna vrijednost mnogih novčanica je postala skoro besmislena. Neke novčanice nisu prihvaćene uopšte, postale su bezvrijedne. Druge su prihvaćene samo uz popust od nominalne vrednosti – što je ponekad bilo deset posto ili manje.
Štampanje novca i graviranje nije bilo dobro razvijeno pri izradi prvih novčanica u Evropi. Do 1820. godine većina novčanica je izrađena na grub, sirov način, bilo ih je lako falsifikovati. Neke prvobitne novčanice su toliko često falsifikovane da ih se u prometu pojavilo više nego originalnih novčanica. Sa sticanjem povjerenja javnosti u papirni novac, dizajn novčanica je postao sofisticiraniji.