Postoji više znanstvenih objašnjenja zbog čega pričamo sami sa sobom, no stručnjaci ističu kako ne stoji uvriježeno mišljenje da je to znak ludila – već upravo suprotno, zadržavanja zdravog razuma pri stresu, pišu 24sata.
Ako pričate sami sa sobom, to nije znak ludila, nego zdravog razuma, tvrde britanski psiholozi. Ako ste se ujutro probudili nemotivirani i naglas rekli: “Hajde, ustaj i odi na posao”, to nije ništa neobično, naročito ako ste suočeni sa situacijom zbog koje ste nervozni..
Naime, većina ljudi ima unutarnji glas, onaj koji vas vodi, potiče vas i pohvaljuje, ali i koji vam se ruga. Taj glas ostaje u našim glavama gotovo sve vrijeme, ali povremeno, da toga niste ni svjesni, samo taj glas izgovorite na glas.
Dajemo sebi upute
Postoji nekoliko znanstvenih objašnjena zašto do toga dolazi, a u knjizi My Stroke of Insight kao glavni razlog zašto razgovaramo sami sa sobom navodi se kako to nije nikakav znak ludila, nego način na koji mozgu dajete konkretne upute i naredbe i mozak tako postaje više fokusiran. Psiholozi navode kako je to govor kojeg automatski koristimo još od ranog djetinjstva.
To rade i djeca
Djeca, ističu psiholozi, često pričaju sama sa sobom i to instinktivno, što je jedan od načina na koji uče. Međutim, naša nas okolina, zbog neznanja, kao djecu ušutkava i govori da ne pričamo sami sa sobom, upravo zbog raširenog vjerovanja kako je riječ o poremećaju. No, psiholozi tvrde suprotno – ako imate sebi nešto za reći, recite to naglas, jer upravo je šutnja greška.