Salko Neretljaković je rođen 1930. godine u Sarajevu, a njegov misteriozni nestanak je prijavljen 30.09.2009. godine.
Posljednji put je viđen tog dana u popodnevnim satima na području Kozije ćuprije u Sarajevu. Na današnji dan navršava se tačno 11 godina od njegovog nestanka koji je još uvijek ostao neshvatljiv ali itekako i misteriozan.
Porodica nije uspjela dobiti nikakve informacije gdje je i na koji način nestao. Kako ističe Salkin unuk, Tarik Jažić za Sarajevsku seharu, sve institucije su nažalost već odavno odustale od ovoga slučaja. Još uvijek nije poznato ni da li je Salko živ ili ne.
“Tužno je znati da su sve institucije već davno odustali od ovoga slučaja i da je slučaj negdje u ladicama tužilaštva. Nažalost, porodica je u više navrata pokušala pokrenuti slučaj ispočetka, ali svaki put bezuspješno i bez ikakve podrške istražnih organa”, kazao je Jažić.
Nakon uobičajene dnevne šetnje kobnog 30. septembra 2009. godine Salki Neretljakoviću gubi se svaki trag o njegovom kretanju, ali i sudbini. Pri nestanku imao je 79 godina.
Posljednji put je viđen na području Kozje ćuprije gdje je često išao u šetnju. Svjedoci su tvrdili kako je tog dana viđen posljednji put u 17 sati a nakon toga više niko nije imao informacije o njemu.
Na dan nestanka na sebi je imao sivo-plave hlače, deblju košulju sa vertikalnim sivo-crnim prugama, braon sako, crne cipele, ručni sat starije izrade. Sa sobom je imao penzionersku tramvajsku kartu, a u džepu sakoa nosio dioptrijske naočare sa okvirom boje zlata.
O nestanku Salke Neretljakovića ne postoji nikakav trag. Jedino što je porodica uspjela jeste pronaći trag signala njegovog mobilnog uređaja istog dana kod tunela Čeljigovići u Republici Srpskoj prema Palama.
“Tačno je da je signal pronađen na prostoru tunela Čeljigovići. Nakon toga je izvršen obilazak uže zone oko tunela i tijelo nije pronađeno”, istakao je Salkin unuk.
Nažalost, ništa više od toga nije učinjeno, a poznato je da je veoma teško pokrenuti bilo kakve aktivnosti u međuentitetskoj zoni, jer je nužno dobiti dozvole nadležnih organa iz Republici Srpskoj da bi policija sa prostora Federacije BiH mogla nastaviti slučaj, što dodatno otežava u ovakvim situacijama.
Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo trenutno se među nestalima vodi šest osoba, a među njima i Salko Neretljaković.
O okolnostima nestanka na stranici MUP-a KS ističe se kako se udaljio u nepoznatom pravcu na relaciji od mjesta stanovanja do Kozje ćuprije.
Nažalost, ne postoje nikakvi noviji podaci MUP-a Kantona Sarajevo koji se tiču ovog slučaja.
Znatna podrška Salkinoj porodici u ovom veoma bolnom slučaju za njih, nažalost je izostala. Pomoć koju imaju i koja im mnogo znači je podrška dragih ljudi koji zajedno sa njima ne dozvoljavaju da se ovaj slučaj zaboravi i sakrije.
“Moja porodica nikada nije dobila nikakvu institucionalnu, niti psihološku pomoć po pitanju ovog slučaja. Jedina pomoć koju imamo je podrška dragih ljudi koji zajedno s nama ne dozvoljavaju da se ovaj slučaj zaboravi i sakrije. Također, veliku pomoć od prvog dana smo imali od Kluba spasilaca ‘2000’ kojim sam i danas veoma zahvalan na njihovom predanom volonterskom radu u ovom i svim drugim slučajevima”, kazao je unuk Salke Neretljakovića, Tarik Jažić za Sarajevsku seharu.
O nestalim osobama u poslijeratnom periodu zasigurno se veoma malo govori i diskutuje, a porodice nemaju potrebnu podršku niti bilo kakve informacije o daljim koracima pri samoj istrazi slučajeva nestalih osoba, njihovih najmilijih.
Nestale osobe u Bosni i Hercegovini i diskusija o njima zapravo su tabu tema, iz tog razloga Tarik Jažić već duže vrijeme zagovara da se organizuje tematska sjednica Skupštine Kantona Sarajevo na kojoj će se po prvi put u historiji Bosne i Hercegovine razgovarati o nestalim osobama u poslijeratnom periodu sa ciljem iznalaženja sistemskih rješenja u pravcu pružanja pravne, finansijske i psihološke podrške porodicama nestalih osoba u poslijeratnom periodu na prostoru Kantona Sarajevo.
“Tražio sam i da se pokrene prijedlog za donošenje Zakona o gorskoj službi spašavanja na nivou Kantona Sarajevo i Zakona o nestalim osobama na nivou Kantona Sarajevo uz formiranje stručne komisije za pitanja nestalih osoba. Napominjem da Zakon o nestalim osobama BiH tretira samo nestale osobe u periodu ratnih dešavanja na prostoru Bosne i Hercegovine, što u mnogome otežava bilo koju vrstu pravne borbe porodicama čiji su članovi nestali i nisu nađeni u periodu nakon 1995. godine”, kazao je Jažić.
Kako ističe Jažić, zbog lošeg sistemskog pristupa mnoge nestale osobe do danas nisu nađene, a njihove porodice su uskraćene u mnogim segmentima.
“O nestalim u poslijeratnom periodu se ne priča. Informacije o njihovim nestancima se kriju. Predmeti se ne rješavaju. Porodice nemaju sistemsku podršku. Nestale osobe postaju samo broj u nečijoj evidenciji, bez prava da budu sahranjeni i bez mogućnosti da im porodice obilaze grob”, istakao je.
Salko Neretljaković odrastao je u Sarajevu a primarni posao bio mu je zanatstvo; struka mu je bila popravljanje pisaćih mašina, odnosno bio je precizni mehaničar. Također, uživao je u planinarenju, te bio vjerni navijač Fudbalskog kluba Sarajevo. Preko 50 godina bio je priznati bosanskohercegovački planinar.