Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine krasi dosta stvari, od iznimno lijepih parkova, šetališta, arhitektura iz osmanskog i austro-ugarskog perioda, pa sve do predivnih džamija, medresa i naravno planina koje ga okružuju.
Svaki grad ima svoje posebno obilježje, a za grad Sarajevo može se reći da je to obilježje Baščaršija. Izgrađena je u 15. vijeku kada je Isa-beg Ishaković osnovao i cijeli grad Sarajevo.
Riječ Baščaršija nastala je od turske riječi “baš” što u prevodu znači glavna, i tako bi mogli nazvati je kao glavna čaršija.
Tu se nalaze mnogobrojni kafići iz kojih se može osjetiti miris prave bosanske kafe, koja ne može proći bez rahatlokuma.
Možete naići na radnje koje su izgrađene za vrijeme osmanskog perioda, u kojima rade kujundžije i kazandžije.
Čaršiju krasi džamija koju je Gazi Husrev-beg izgradio 1530. godine i koja nosi njegov naziv, Gazi Husrev-begova džamija.
Baščaršija je svoj najveći uspon postigla u drugoj polovini 16. vijeka. Postojalo je osamdeset raznih vrsta zanata. Čaršija je bila podjeljena po ovim zanatima tako da bi u svakoj ulici bili dućani za jedan ili više srodnih zanata (npr. ulice Kovači, Čurčiluk, Kazandžiluk, Sarači…).
Centar Baščaršije je ukrašen predivnim sebiljem, koji je izgrađen 1891. godine. Ne postoji osoba koja se nije napila vode iz sarajevskog sebilja.
Rahmetli pjevač Safet Isović je najbolje u svojoj pjesmi opisao čari sebilja i Baščaršije: “Ko se jednom napije vode sa Baščaršije, nikad više iz Saraj’va taj otići ne umije”.