Nakon što je novinarka i aktivistkinja Nidžara Ahmetašević uhapšena jučer u Sarajevu i nakon toga puštena na slobodu, na društvenoj mreži Facebook oglasila se i sama Nidžara koja se između ostalog zahvalila na podršci.
Prije svega, kazala je da je teško opisati ono što se jučer dogodilo. Međutim, nije nešto što nije očekivala već neko vrijeme.
“Mislim da sam već godinama na meti policiji. Izvodili su me pred sud nekoliko puta (svaki put su izgubili nakon što je dokazano da nisu govorili istinu). Istovremeno, sve moje pritužbe i žalbe, čak i zahtjeve za pomoć, policija ignoriše. Tako nikada nisu istražili niti jednu od ko zna koliko prijetnji koje sam dobila zbog svog rada, bilo novinarskog bilo zbog aktivizma”, kazala je.
Navodi kako je sve vrijeme, u pritvoru, razmišljala o obespravljenima za koje se bori i zbog kojih je mnogo puta bila na meti policije.
“Dok sam jučer prolazila kroz svu tu torturu, dok sam slušala kako me vrijeđaju, deru se na mene, prijete mi, čak i dok su me zatvarali i naredili mi da skinem kako bi me pretresli, nisam mogla prestati razmišljati o svim drugim ljudima kojima se dešavaju ovakve i slične stvari, kojima su sva prava poništena i koji su ostavljeni na milost i nemilost ovdašnje policije i silnika”, napisala je novinarka, te je dodala da uprkos sveukupnom ružnom iskustvu policajcima koji su bili u pritvoru ne zamjeri te da su se mnogi prema njoj lijepo ponašali.
“Jedna policajka mi je na izlasku rekla da nisu svi loši i vjerujem joj. Ona nije. Gospodin koji u pritvorskoj jedinici se ponio krajnje profesionalno prema meni i više od toga, isto nije. Policajac koji je prošao pored mene u holu stanice i šapnuo mi ‘ne brini, bit će ok’, a onda se brzo udaljio, isto nije… Znam da nisu svi isti. Ali baš ti drugačiji ovakve stvari ne smiju dozvoliti. Do vas je“, kazala je Ahmetašević.
Navodi i primjere nekoliko migranata sa kojima je razgovarala i za koje zna da su prošlu policijsku torturu.
“Dok sam sjedila u ćeliji samo sam mislila na Hamzu, dečka iz Maroka koji mi je nedavno pisao i poslao fotografije svojih ruku sa tragovima lisica. Sinoć i jutros imam iste takve tragove. I osjećam istu bol koju je sigurno osjećao i on. Samo njemu je bilo gore. Priveli su ga policajci iste stanice u kojoj su mene držali, bio je u istoj pritvorskoj jedinici, ali on je pri hapšenju, a potom i u pritvoru, pretučen. I bio je sam. Nije mogao poslati poruku ni advokatima ni prijateljima. Nije razumio ni sve što su mu policajci govorili, ali jeste svaku psovku koju su izrekli jer je za dvije godine preživljavanja na ulicama u BiH i u pokušajima prelazaka granica, policijske psovke čuo ko zna koliko puta”, piše ona.
Migrantske kampove u Sarajevu koje vodi IOM je nazvala logorima i navela primjer dešavanja unutar njih.
“K. koji preživljava u jednom od tih logora mi je pričao kako su jedno jutro upali policajci oko šest, pod punom opremom i počeli tuči ljude pendrecima, onako, nasumice. I tako redovno. I ne samo migranti. I ne samo ja. Samo sam ja imala kameru u rukama i puno prijatelja, što je čini se prava privilegija”, napisala je.
Za kraj je kazala da Bosna i Hercegovina ne treba više, nego manje policije te da im ovlasti moraju biti smanjene, a najvažnije da se policajci moraju sjetiti da su oni u službi javnosti.