Potomci kućnih ljubimaca koje su napustili oni dok su bježali od katastrofe u Černobilu sada uspostavljaju znatiželjnu vezu s ljudima zaduženim za čuvanje kontaminiranog područja.
Nedugo nakon što je stigao u ozračeni krajolik Černobilske zone isključenja, Bogdan je shvatio da je njegov novi posao došao s nekim neočekivanim pratiteljima.
Od svojih prvih dana čuvara kontrolne tačke u Černobilu, dijelio je to mjesto sa čoporom pasa.
Bogdan (nije njegovo pravo ime) je sada u drugoj godini rada u zoni i dobro je upoznao pse. Neki imaju imena, neki nemaju. Neki ostaju u blizini, drugi ostaju odvojeni – dolaze i odlaze kako im je volja. Bogdan i ostali stražari ih hrane, nude im sklonište i povremeno im pružaju medicinsku pomoć. Pokopaju ih kad umru.
Svi su psi u izvjesnom smislu izbjeglice katastrofe 1986. godine u kojoj je eksplodirao reaktor br. 4 u nuklearnoj elektrani Černobil. Nakon toga, desetine hiljada ljudi evakuisano je iz ukrajinskog grada Pripjata. Rečeno im je da svoje ljubimce ostave iza sebe.
Sovjetski vojnici ustrijelili su mnoge napuštene životinje nastojeći spriječiti širenje kontaminacije. Ali, nesumnjivo, neke su se životinje sakrile i preživjele.
Trideset i pet godina kasnije, stotine pasa lutalica sada luta po zoni isključenja od 2.600 km (1.000 kvadratnih milja) koja je uspostavljena da ograniči ljudski promet u i izvan tog područja. Niko ne zna koji od pasa direktno potječu od nasukanih kućnih ljubimaca, a koji su možda zalutali u drugu zonu. Ali sada su svi psi iz te zone.
Njihovi životi su opasni. Izloženi su riziku od radioaktivne kontaminacije, napada vuka, šumskih požara i gladi, među ostalim prijetnjama. Prosječni životni vijek pasa je samo pet godina, prema Fondu za čistu budućnost, nevladinoj organizaciji koja nadgleda i brine o psima koji žive u zoni isključenja.
Općenito se posjetiteljima Černobila savjetuje da ne dodiruju pse zbog straha da životinje mogu nositi radioaktivnu prašinu. Nemoguće je znati gdje psi lutaju, a neki dijelovi zone isključenja su kontaminiraniji od drugih.
Psi u Černobilu žive na rubu pripitomljavanja, ali postoji razlika, tvrdi Webster, koji je u prošlosti sudjelovao u zasebnoj studiji Turnbulla.
“Zona izuzeća vrlo se razlikuje po tome što su je ljudi napustili“, navodi. “Jedini svakodnevni ljudi u tom krajoliku su zaista stražari.” Kao takve, mogućnosti pasa za prijateljstvo s ljudima su vrlo ograničene.
Iako je vanjski svijet i dalje fasciniran psima i njihovom pričom, za mnoge čuvare veza je mnogo dublja. Bogdan kaže da ga često pitaju zašto psima treba dozvoliti boravak u zoni isključenja. “Oni nam pružaju radost”, odgovara on. “Za mene lično, ovo je svojevrsni simbol nastavka života u ovom radioaktivnom, postapokaliptičnom svijetu.”, piše BBC.