Admir Čavalić: BiH je u najvećoj ekonomskoj krizi u modernoj istoriji, vlast pala na ekonomskom ispitu

Tokom pandemije koronavirusa privreda u FBiH je doživjela velike probleme. Prema nepotpunim podacima za 2020. godinu poslovni prihodi koje su ostvarila privredna društva u Federaciji BiH manji su za pet milijardi KM nego godinu ranije.

Ugašena su 584 poslovna subjekta, a zabilježen je i pad izvoza za skoro 11 posto.. Za ekonomskog analitičara Admira Čavalića potpuno je jasno da se BiH nalazi u recesiji i to najvećoj poslije rata.

Agencija Patria je s njim analizirala mjere koje su poduzimale vlasti, a naš sagovornik i pored brojnih primjedbi smatra da prostora za optimizam ipak ima.

Izašao je podatak da je samo u FBiH smanjena privredna aktivnost u 2020. godini za 5 milijardi maraka, da li je to očekivano i šta nam donosi?

Imali smo drastičan pad potražnje uslijed Covid-19, što je prouzrokovalo kontrakciju privrede. Ovo se desilo širom svijeta, tako da je bilo za očekivati da ćemo imati ovakvu situaciju i u Bosni i Hercegovini. Kriza je bila neminovna, samo je pitanje bilo koliko možemo ublažiti njene posljedice. Procjena je da je pad privredne aktivnosti uzrokovao gubitak od 30.000 radnih mjesta, ali i niz nekih drugih ekonomskih i socijalnih problema. Došlo je i do pada podrške od strane dijaspore (oko 0.5 milijarde za prošlu godinu), što značajano komplikuje ekonomske perspektive, uzimajući u obzir da, u relativnom odnosu, spadamo u među 10 najzavisnijih ekonomija od dijaspore. U konačnici, imamo pad javnih prihoda, što nas opet vodi u začarani krug zaduživanja (već osam rundi zaduživanja u RS, a isto toliko u najavi za FBiH tokom ljeta i jeseni).

Da li su vlasti mogle uraditi nešto da se to ublaži?

Vlasti snose odgovornost koja se odnosi na propuštene prilike za značajnim reformama, kako ekonomije, tako i drugih sektora poput zdravstvenog. Digitalizacija, odnosno digitalna transformacija društva i ekonomije je ključni reformski put koji je izostao tokom ove krize. Dodatno, vlasti su odustale od prethodno planiranih reformi iz paketa Zajedničkih socioekonomskih reformi iz 2019. godine (tzv. Reformska agenda 2). S druge strane, finansijska podrška privredi nije bila strateški usmjerena, već se manifestirala neka iskrivljena verzija “helikopterskog novca”. Uz sve navedeno, ostaju otvorena pitanja neadekvatnog kriznog komuniciranja i reakcije tokom same krize, izostanka strateškog pristupa i slično.

Jesmo li u ekonomskoj krizi i šta bi mogao biti izlaz?

Da, nalazimo se u recesiji. Riječ je o nezapamćenoj ekonomskoj krizi u modernoj historiji Bosne i Hercegovine. Tri kvartala prošle godine imali smo ekonomski pad od oko 9%, 6,3% i 3.8%, respektivno. Dakle, do 5% pada tokom 2020. godine. Jasno je da dolazi do stabilizacije, ali nedovoljno brzo u ovom trenutku. Ono što nas najviše treba da interesuje je potencijal oporavka. Optimistična prognoza je da ćemo u ovoj godini rasti nekih 2.8%, što je ispod regionalnog prosjeka.

U 2022. godini, shodno projekcijama Svjetske banke rastemo do 3.5%. Ovo znači da nastavljamo sa tzv. puzajućim ekonomskim rastom koji nije dovoljan kako bi građani uopšte primijetili da dolazi do određenog napretka. Izlaz iz krize je jasan – set “šok reformi” za oporavak ponude (naročito izvoznih kompanija) i vraćanje optimizma na tržište za potrebe jačanja potražnje. Neke od reformi su: fiskalna reforma (opterećenje na rad, PDV, akcizna politika, parafiskalni nameti); reforma obrazovnog i zdravstvenog sektora; digitalna transformacija uprave, društva, ekonomije; investiranje u industrijsku zaštitu; stabilizacija PIO i budžeta; restrukturiranje i/ili privatizacija javnih kompanija; sveobuhvatna reforma javne uprave itd.

Koje greške su se pravile tokom pandemije?

Većina mjera, kako epidemioloških, tako i ekonomskih, se donosila paušalno, bez bilo kakve analize, indikatora ili monitoringa, evaluacije učinka istih. Eklatantan primjer navedenih je policijskih sat u Federaciji Bosne i Hercegovine. Vjerovatno da su vlasti u jednom trenutku shvatile da ova mjera doprinosi manjem broju saobraćajnih nesreća, međutim to ne može biti opravdanjem da se u slobodnom i demokratskom društvu ograniči sloboda pojedinca da se kreće u određeno doba. Kada je riječ o privredi, imali smo milionske transfere ka poduzećima, bez da se ista uvjetuje odnosno potiče – za transformaciju modela poslovanja, unaprjeđenje industrijske zaštite i slično. Upravo aktualna istraživanja pokazuju da je ključ svega u industrijskoj zaštiti – radnika, poslodavaca, privrednog subjekta, a ne lockdown-u što su opet sporadično uvodili pojedini kantoni.

Čekamo da vlasti smanje opterećenje na rad zašto to ne rade i šta time čine privredi?

Smanjenje fiskalnog opterećenja na rad je ključna ekonomska reforma, naročito za Federaciju Bosne i Hercegovine koja već godinama ništa ne radi po tom pitanju, iako se ovo inicijalno spominjalo u 2014. godini (dakle 7 godina nema reforme). Prošle godine je propala izmjena zakona koji se odnose na datu oblast. U potencijalu, ove izmjene bi stvorile realne osnove za rast plata – minimalnih naročito. Dodatno, ovim bi se reformama smanjila nezaposlenost i unaprijedili uslovi na tržištu rada. Trenutno najveći fiskalni pritisak je upravo na rad. Ako rad previše opteretite, a pritom imate otvorene granice prema dosta razvijenijem tržištu poput EU, onda je rezultat očigledan i odnosi se na masovni egzodus kvalifikovane radne snage.

Kad slušamo predstavnike vlasti ekonomija nije u fokusu, koliko građani mogu izdržati ovakvo stanje, hoće li nas stići posljedice, tj. hoće li i dalje biti pada aktivnosti?

Ekonomija posebno pred i tokom izbornih godina nije u fokusu politike, iako je to svuda u svijetu sasvim normalna politička tema. O ekonomiji se uglavnom priča zbog pritiska međunarodnog faktora. Nemamo nekih strateški okvir, pravac, viziju našeg ekonomskog razvoja. Posljedice navedenog su pak veoma konkretne – visok broj nezaposlenih, niske plate, i odlazak radno sposobnog stanovništva. Posljedicu su nas već sustigle, većina je i svjesna toga. Jedine konkretne i planirane ekonomske odluke vlasti su one koje se vežu za dodatno zaduživanje, na domaćem i sada vidimo na inostranom tržištu (Londonska berza i RS).

Čini se da građani nemaju novca, a oni koji imaju ne troše, da li je tačno i šta to znači?

Došlo je do pada potražnje. Nema optimizma na tržištu, ali ni mogućnosti za potrošnju (zatvaranje granica odnosno rigidniji uslovi putovanja). Ono što je bitno navesti jeste da u razvijenim zemljama svijeta, građani koriste krizu kako bi potencijalnu potrošnju pretvorili u investiciju – nekretnine, hartije od vrijednosti, kriptovalute itd. To radi i bosanskohercegovačka dijaspora, što djelomično objašnjava činjenicu da nije došlo do pada cijena nekretnina na domaćem tržištu.

Na kraju, bez obzira na navedeno, trebamo tražiti neki optimizam jer je to dokazano jedini put izlaska iz krize. U prvom kvartalu ove godine je došlo do rasta izvoza i industrijske proizvodnje. Ovo znači da se pojedini sektori brže oporavljaju od ranijih očekivanja.