Način na koji obično recikliramo plastiku je spirala prema dolje otpadnih i razgrađenih materijala, ali postoji još jedna mogućnost pretvaranje plastike u ulje od kojeg je napravljena.
Postoji jedan umjetni materijal koji možete pronaći u zemlji, zraku i u najdubljim okeanskim rovovima. Toliko je izdržljiva da je većina stvorenog i dalje prisutna u našem ekosustavu. Probivši se u prehrambeni lanac, prožima naša tijela, teče iz naše krvi u naše organe, čak pronalazeći put i u ljudsku posteljicu.
To je naravno plastika, a ova trajnost je i ono što materijal čini tako korisnim. Kablovi koji se protežu preko dna okeana, vodovodne cijevi ispod zemlje i ambalaža koja održava hranu svježom, oslanjaju se na ovu imovinu.
Učinkovito recikliranje plastike uobičajenim načinima je izuzetno teško, a samo 9% sve plastike ikada napravljene reciklirano je u novu plastiku. Ali šta ako postoji način da se plastika vrati u stvari od kojih je napravljena? “Sljedeći veliki izazov” za hemiju polimera, područje odgovorno za stvaranje plastike, je učenje poništavanja procesa pretvaranjem plastike u ulje.
Umjesto sistema u kojem se neke plastike odbacuju jer su pogrešne boje ili su izrađene od kompozita, hemijskom reciklažom se mogu vidjeti sve vrste plastike uložene u “beskonačni” sistem recikliranja.
Ovaj proces – poznat pod nazivom hemijska reciklaža, desetljećima se istražuje kao održiva alternativa konvencionalnom recikliranju. Do sada je kamen spoticanja bila velika količina energije koja joj je potrebna. To, u kombinaciji sa nestabilnom cijenom sirove nafte, ponekad čini jeftinijom proizvodnju novih proizvoda od plastike nego recikliranjem postojeće plastike.
Način na koji se plastika trenutno reciklira više je spirala prema dolje nego beskonačna petlja. Plastika se obično mehanički reciklira: razvrstava se, čisti, usitnjava, topi i preformira. Svaki put kada se plastika reciklira na ovaj način, njezin se kvalitet pogoršava. Kada se plastika topi, polimerni lanci se djelomično raspadaju, smanjujući vlačnu čvrstoću i viskoznost, što otežava obradu. Nova plastika nižeg razreda često postaje neprikladna za upotrebu u ambalaži za hranu i većina plastike se može reciklirati vrlo ograničen broj puta prije nego što se toliko razgradi da postane neupotrebljiva.
Recycling Technologies
Tehnike recikliranja hemikalija testiraju se širom svijeta. Recycling Technologies sa sjedištem u Velikoj Britaniji razvio je mašinu za pirolizu koja plastiku, poput filmova, vreća i laminirane plastike, koja se teško reciklira, pretvara u Plaxx. Ova tečna sirovina od ugljikovodika može se koristiti za izradu nove djevičanske plastike. Prva jedinica komercijalnih razmjera instalirana je u Perthu u Škotskoj 2020. godine.
Firma Plastic Energy ima dva postrojenja za pirolizu komercijalnih razmjera u Španiji i planira se proširiti na Francusku, Holandiju i Veliku Britaniju. Ove biljke transformiraju plastični otpad koji se teško reciklira, poput omota slatkiša, vrećica suhe hrane za kućne ljubimce i vrećica sa žitaricama za doručak, u supstance nazvane “tacoil”. Ova sirovina se može koristiti za proizvodnju plastike za hranu.
Izvještaj Globalne alijanse za alternative spaljivanja (Gaia), grupe organizacija i pojedinaca koji promoviraju društvene pokrete za smanjenje otpada i zagađenja, zaključio je da reciklaža hemikalija zagađuje, energetski intenzivno i sklona tehničkim kvarovima. Izvještaj je zaključio da reciklaža hemikalija nije održivo rješenje problema plastike, posebno potrebnim tempom i razmjerom.
Čak i uz mogućnost izrade svih vrsta plastike kako bi se mogle ponovo koristiti, malo je vjerojatno da će svi problemi sa zagađenjem plastikom nestati. Budući da je toliko toga završilo na odlagalištima otpada i u okolišu, plastika će i dalje raditi ono što je i napravljena izdržati, piše BBC.