U iščekivanju sutrašnje drugostepene presude bivšem komandantu Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću, ekipa N1 posjetila je njegovog rodno mjesto, selo Božanovići u opštini Kalinovik.
Mladićev rođak Zoran Mladić priča da su Mladićeva braća preminuli u posljednjih nekoliko godina. Smatra da je presuda njegovom rođaku nepravedna.
Neformalna ulica
“Da je pravde ne bi ni bio tamo. Njemu tamo mjesto ne pripada. Nikakav on zločin uradio nije. A sad što su oni njega osudili i što ga sude, to je njima na čast. Ja bih mu poručio sa ovog mjesta, ako me čuje, da se drži čvrsto kao što se i držao. Da bude ono što jeste. Ostaće legenda srpskog naroda, junak i heroj, pa šta bude da bude”, kazao je Mladićev rođak.
Ostali stanovnici Božanovića ne žele pred kamere.
Mimo njih pričaju o teškom životu i egzistencijalnoj borbi. U Božanovićima ima i povratnika Bošnjaka. Jedan od njih, nije želio pred kamere, ali kaže da je došao na kafu sa komšijama Srbima, pa da im ošiša ovce. Život kažu mora ići dalje, bez obzira na prošlost.
Osuđeni ratni zločinac, Ratko Mladić, u svom rodnom selu, mjestu Božanovići, ima i neformalnu ulicu. Danas malobrojni stanovnici koji žive u tom malom mjestu, smatraju Mladića herojem.
Herojem ga doživljavaju i šest kilometara dalje. Na ulazu u Kalinovik, mural Ratka Mladića. Malo dalje, u centru i spomenik u njegovu čast. Tamo novinari zatiču još jednog Mladićevog rođaka Milana Tošovića. Simoblično nosi majicu sa Mladićevim likom, isčekujući presudu suda u Hagu, za koji tvrdi da je politički.
“To je presuda političkog suda. To nije sud pravde, to je sud laži i prevare. Rodbinski sam povezan sa generalnom Mladićem. Moj otac i Ratko su rođaci. Zločina je bilo nad svim narodima, bez obzira da li su to Srbi, Hrvati ili muslimani. I zločine treba osuditi. Sad je problem što se većinom sudi Srbima, što pokazuju presude u Hagu”, rekao je Tošović.
“Zaslužio je da ide kući”
Identično mišljenje i ostatka mještana ove općine, koja prema popisu iz 2013. godine ima tek nešto više od 2.000 stanovnika.
“Ratko Mladić treba da bude pušten. Da provede svoj ostatak godina kući, star je čovjek. Naši ljudi Srbi su 1.100 godina presuđeni, dok su drugi presuđeni po tristo ili dvjesto. Neki su pušteni skroz, nisu odgovarali. Mnogo mi je žao ako ga osude na doživotnu robiju. Zaslužio je da ide kući, da ga puste, jer to je nepošteno”, rekla je jedna stanovnica Kalinovika.
Iako je prošlo 26 godina od kraja rata, suočavanje s prošlošću stagnira u bh. društvu. Relativizacija, veličanje i negiranje genocida svakodnevna su pojava, prvenstveno u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska.
Ratko Mladić uhapšen je u Srbiji i izručen Haagu 2008. godine, od kada se nalazi u haškom pritvoru. Prvostepenom presudom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) prije četiri godine Mladić je osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti u 15 općina u Bosni i Hercegovini, opsadu, snajpersko djelovanje i terorisanje građa Sarajeva od 1992. do 1995. i držanje pripadnika mirovne misije UN-a kao talaca tokom NATO bombardovanja.
Od 11 tačaka optužnice, Mladić nije osuđen po jednoj, za genocid u šest bosanskohercegovačkih općina u kojima su u ratnom periodu jedinice pod njegovom komandom imale kontrolu i činile zločine nad nesrpskim stanovništvom. Među tim općinama je i Prijedor.