Ako se sjetite o prvoj dozi pisali smo krajem jula, kada se kolektiv medija Sarajevska sehara vakcinisao, a članak je bio mnogo čitan.
Pretpostavljamo da koliko god da su neke osobe odbijale za sada jedini pravi način zaštite od opakog virus, još uvijek se interesuju, još uvijek čitaju i još uvijek žele saznati više.
Baš iz toga razloga posebno boli činjenica da niti na državnom, niti na entitetskim, a niti na kantonalnim nivoima nije urađeno ništa konkretno za promociju vakcinacije. Tek na federalnom nivou počinje ozbiljnija kampanja.
Vjerujem, sada vjerujem
Dolazi vrijeme kada i “Nevjerni Toma” počinje da vjeruje, posebno nakon razbolijevanja nekoga bliskog ili možda njegove zaraze. Tako imam prijatelja koji me prije dvije noći nazvao i rekao “vjerujem, sada vjerujem”. Bio je jedan od okorjelih “antikoronaša” i “antivaksera”. Dodao je da se kaje za svaki trenutak kada se nije vakcinisao.
Istini za dušu, razvio je teže simptome nakon što je bio u kontaktu s covid pozitivnom osobom, ali kada pogledamo kakvi su tek simptomi hospitaliziranih osoba shvatamo zašto se liječi od kuće i zašto je svrstan među osobe koje imaju lakše simptome. On se, ipak, još uvijek nije pomirio s činjenicom da je lakši pacijent.
Kada sam ga pozvao da vidim kako je i treba li mu nešto, samo je kazao da ne može do daha, a da visoku temperaturu ne može da obori.
“Nije ovo ništa što sam ikada doživio. Svake godine dobijem gripu, ali ovo nije ništa što sam doživio. Svaka dlaka me boli“, ponovio je više puta.
Iako nisam jedan od “nevjernika”, iako kao novinar svakodnevno pratim apsolutno sve informacije koje se pojave, moram priznati da me od toga razgovora još uvijek jeza hvata. Kao i u prvom tekstu ponovit ću da sam imao smrtni slučaj uzrokovan koronavirusom, majka mi je umrla na rukama. Zato mislim da je bitno pričati, bitno je pisati i bitno je budale tjerati da se vakcinišu. Ovaj moj drug je budala, sada to zna, sada i sam kaže to za sebe. Bio je u prvom redu onih koji su ismijavali to što sam dobrovoljno primio vakcinu.
Ogromna razlika između prve i druge doze
Ako se sjetimo prvog teksta koji smo objavili tek tri ili četiri dana nakon naše kolektivne vakcinacije, sjetit ćemo se da smo pisali o izuzetno teškim reakcijama.
Mislim “teškim”, obzirom da je temperatura bila visoka dva dana, nekada i do 41 ili 42 stepena, teška malaksalost, bol u ruci, ali je trajalo svega dva dana. Baš kao što su mi i kazali stručnjaci.
Pojašnjenje koje smo dobili za tako teške reakcije jeste da smo mladi i zdravi, te da se naš organizam odmah potrudi da ubije virus, ali da ćemo zato imati jači imunitet.
Recimo razlika između tih simptoma i simptoma gripe ili neke upale je glavna da nakon dva dana sve bude kao da ništa nije bilo. Nema onog perioda rekonvalescencije kada je bolest završila ali još uvijek se osjećaš slabo i organizam se tek oporavlja. Jednostavno, sve reakcije naprasno prestanu i kao da ništa nije bilo.
Ipak, ako poželite da se podsjetite ostavljamo vam link ispod.
Primili smo vakcinu AstraZeneca u Zetri: Pročitajte naša iskustva
Ovaj put, nakon druge doze, ništa od toga nije bilo prisutno. Možda ipak samo bol u ruci, ali i on je bio drastično slabiji. Očekivao sam neke simptome, neku temperaturu, neku malaksalost, ali jedino sam bio nemoćan možda samo pola sata u prvom danu. Imao sam temperaturu jedva 37 stepeni.
Razlog zašto vam ovo pišem i zašto mislim da vam je bitno jeste taj što je strah sasvim normalan. Strah od nepoznatog, strah od tegoba, strah od mogućih nuspojava ne smije da vas spriječi da budete “superheroj” koji će spasiti svijet tako što će biti osoba koja će odlučno stati među one koji su kazali “dosta ovom sranju”.
Niko ne garantuje da se ne možemo zaraziti, niko ne garantuje da ne možemo prenijeti virus, ali svega manje od deset posto hospitaliziranih pacijenata je vakcinisano. Mahom samo prvom dozom.
Ja sam otkrio da sam u direktnom kontaktu bio sa zaraženom osobom, tim drugom, i to nakon samo prve doze i nisam razvio bolest. Nisam imao potrebu niti da radim PCR test.
Sigurni smo
Jedna emocija koja mi je, onako, ostala upečatljiva je olakšanje. Bilo je prisutno i nakon prve doze, ali osjećaj kada sam primio drugu dozu je kao da sam izašao iz nekog zatvora i napokon sam slobodan. Napokon mogu da putuje, napokon mogu bezbrižno da izlazim, budem s ljudima, krećem se i neće me brinuti priče o restriktivnijim mjerama.
Nismo plaćeni da ovo pišemo, bit će onih koji će tvrditi, kao i nakon prvog teksta. Mislim voljeli bi da jesmo, ali ovo je naša građanska dužnost.
Facebook stručnjaci i Facebook “zgubidani” ne smiju biti osobe koje će upravljati vašim životima. Niti ja, niti kolektiv, nije se vakcinisao bez prethodnih konsultacija sa stručnjacima.
Samo jedan odgovor je bio dovoljan da se odlučimo svi vakcinisati, na pitanje ljekaru u kojeg imamo povjerenje koju vakcinu da primimo kao iz topa je odgovorio “bilo koju”. Tu smo povukli crtu i svoju dužnost obavili.
Naš izbor vakcine bila je AstraZeneca, a raduje nas da sve više i više istraživanja je svrstavaju kao najbolju vakcinu, a kako jedan prijatelj našeg medija i veliki stručnjak kaže “adenovirus je zajebana stvar, vakcina je odlična”. Iskreno ne znamo ni da li smo dobro napisali “adenovirus” ali mi samo prenosimo riječi.