Lunik IX, gradski okrug u zapadnom dijelu slovačkog grada Košice nastao je 1979. godine nakon što je razoren dotadašnji dio grada u kojem su živjeli Romi, a otad se broj stanovnika povećao tri puta.
To otužno predgrađe danas se naziva “posljednjim europskim getom” ili “sramotom nacije”, prenosi Paudal.
Očevici pišu da između oronulih zgrada lebdi kombinacija mirisa svježe opranog veša i smrada kanalizacije.
Posteljina tužno visi s balkona zgrada koje od 1970-ih nisu obnavljane.
Iz dotrajalih zgrada, bez tekuće vode, izlaze kablovi kojima se stanari ilegalno spajaju na električnu energiju javne rasvjete.
Lunik, prvotno naseljen pokraj smetlišta, danas se smatra jednom od najvećih zajednica Roma u Slovačkoj.
Zdravstveni standardi u nasellju su na najnižoj mogućoj razini, a bolesti kao što su hepatitis, uši, proljev, šuga i meningitis su česte, dok je nezaposlenost dosegla stopu veću od 90 posto.
Jedina oaza na ovom mjestu, koje trenutno ima oko 4 hiljade stanovnika, je župa kojom upravljaju Salezijanci, okružena visokim vratima, na koju se mladi redovito penju kako bi nešto uspjeli ukrasti pa ih svećenik mora tjerati.
“Ovdje moramo sve zaključati kako ne bi dolazilo do stalnih krađa”, povjerava se Marián Peciar, koji se pridružio zajednici četvorice redovnika početkom septembra.
“Jedino tako možemo održati neki mir”, rekao je.
“Velika razlika između nas i drugih organizacija koje ovdje rade je to što smo stalno tamo”, kaže velečasni Peter Veselsky.
“Mještani znaju da smo ovdje samo zbog njih i u nas imaju veliko povjerenje”, rekao je.
Salezijanci su stigli u geto prije trinaest godina.
Porijeklom iz samih Košica, velečasni Peter Bešenyei bio je odgovoran za otvaranje ove zajednice, misije kojoj se pridružio “iz poslušnosti, a ne po izboru”, kako kaže.
“Ovo iskustvo sa siromasima natjeralo me je da doživim velike promjene. Shvatio sam važnost preusmjeravanja na nekoliko stvari koje nas čine istinski sretnima”, rekao je.
Iako Salezijanci sami sebe ne vide kao socijalne radnike i njihova glavna misija je put prema Kristu, oni ipak nude konkretne usluge pomoći svojim sugrađanima.
Otkad su došli u Lunik IX svećenici su pomogli desecima ljudi napustiti selo i izgraditi bolji život negdje drugdje.
“Naša je misija vječno ponovno pokretanje. Stanovnici su otvoreni za život s mnogo djece, ali često nemaju snage za njihovo obrazovanje. Žene u Luniku IX su majke s 15, a bake s 30”, rekao je velečasni Peter Bešenyei.
U Luniku Ix trenutno postoji jedan vrtić i jedna osnovna škola, a gradom prometuje autobusna linija koja staje samo na odabranim autobusnim stajalištima.
Ulazak u autobus dopušten je samo kroz prednja ulazna vrata, a zbog čestih napada agresivnih stanovnika, vozači autobusa raspoređeni na liniji dobivaju dodatak zbog opasnosnih uvjeta u kojima svakodnevno rade.