Priča o zabrani ulaska srbijanskog profesora Miloša Kovića u Bosnu i Hercegovinu poprima više dimenzije, a glavni pokretač histerije uz Milorada Dodika Nenad Stevandić zapravo je dobio svojih pet minuta slave.
Od trenutka objave da je beogradskom profesoru i historičaru kontroverznih stavova o Bosni i Hercegovini i njenim entitetima zabranjen ulazak u BiH, pokrenuta je hajka političara iz Republike Srpske koji već nekoliko dana pokušavaju sve podići na neki međuetnički i međunacionalni nivo s ciljem destabilizacije sigurnosne situacije u BiH, ali i regionu.
Stevandiću nije nepoznat obavještajni rad. Često puta je isticao da ‘sa ponosom ne krije da je bio pripadnik Srpskog obavještajnog korpusa ili kako se više kaže službe – RDB (republička državna bezbjednost), piše NAP.
“I nisam se pozivao na studentski status da to izbjegnem“, govorio je ranije Stevandić.
Da je potpuno govorio istinu dokazuju dokumenti koje Patria objavljuje, a koji datiraju od 22. aprila 1995. godine.
Riječ je o vrlo tajnom dokumentu u kojem se Zdravko Tolimir obavještava o načinu na koji je trebao biti smijenjen.
Tolimir je ratni zločinac i bivši general Vojske Republike Srpske, a osuđen je u Hagu na kaznu doživotnog zatvora za genocid. Umro je 2016. u pritvoru Haškog suda u Sheveningenu.
U dokumentu kojeg potpisuje pukovnik Vojske Republike Srpske Stevan Bogojević navodi se da im je Nenad Stevandić, rezervni pripadnik RDB-a inače član SDS-a dao interesantna saznanja.
“Stevandić nam je ispričao da je preko pouzdanih izvora došao do saznanja da u okviru najavljene reorganizacije Vojske treba da budu smijenjeni generali Gvero i Tolimir. Prema ocjeni tih izvora smjena Tolimira bi išla veoma teško, pa se traže neka druga rješenja.
O tome su negdje u Bijeljini razgovarali Karadžić, Momčilo Krajišnik i episkop Kačavenda. U kontekstu naprijed navedenog Krajišnik je rekao da će smjena Tolimira ići veoma teško, te da ga se treba ‘riješiti na drugi način’“, navodi se u dokumentu kojeg i objavljujemo.
Riječ je o informaciji u okviru operativne akcije “Juda”.
Ocjena onih koji su ga ispitivali jeste da je Stevandić iskren i da kao osnovni motiv vidi svoj status u novonastaloj situaciji.
On je tada uvjeravao vrh Vojske RS-a, ali i MUP-a RS da on može u 90 posto regija u redovima SDS-a organizirati podršku generalštabu i umjerenoj struji SDS-a gdje svrstava Radića, Kesića, Mirjanića i druge…
Jasno je da Stevandiću očito nedostaju obavještajni radovi, pa je trenutno jedan od najglasnijih koji već nekoliko puta izlazi u javnost i govori o jednoj te istoj temi osnivanju entitetske obavještajne agencije.
Stevandić je inače i član Komisije za nadzor nad radom Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH.
Stevandić smatra da Republika Srpska mora jačati svoje institucije, jer on misli da sadašnje “predstavljaju prijetnje za sigurnost RS-a”.
Prema dostupnim dokumentima praksu za obavještajni rad ima i smjene mu nisu strane, iskustva ima iz ratnog perioda, kada je rovario po vrhu Vojske RS-a.
“Ovo treba da nam bude još jedan od razloga, ne samo alibi, već garancija, da imamo svoje obavještajne strukture“, rekao je Stevandić.