IGK stao na stranu Sakiba Mahmuljina: “Dok se oni brane lažima mi ćemo ih tući istinom”

Institut za istraživanje genocida Kanada (IGK) oglasio se nakon presude generalu Armije Republike Bosne i Hercegovine Sakibu Mahmuljinu.

Kako navode, oni su u više navrata pisali o organiziranom i sistematskom pokušaju antibosanske koalicije da revidira historijske, suske i naučne činjenice o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu protiv njenih građana, posebno Bošnjaka.

Dok se oni brane lažima mi ćemo ih tući istinom“, kazali su.

Kako navode iz Instituta, bitan cilj te revizije je izjednačavanja srbijanske i hrvatske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu sa legalnom i legitimnom odbranom bosanskohercegovačke države od strane Armije Republike Bosne i Hercegovine.

U sklopu antibosanske revizije historijskih činjenica je hajka na generale i branioce bosanskohercegovačke države, a u sklopu te hajke i presuda generalu Sakibu Mahmuljinu, nekadašnjem komandantu Trećeg korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Presuda generalu Mahmuljinu je kontinuitet djelovanja antibosanske koalicije i njenog odnosa prema ljudima koji su branili multietničku i multikonfesionalnu bosanskohercegovačku državu“, kazali su iz IGK-a.

IGK podsjeća da general Mahmuljin nije ni naredio ni izvršio zločin, a kažnjen je većom kaznom od oficira Vojske entiteta Republike srpske, vojsake presuđene za genocid u Srebrenici.

Nerazumljivo je da se forsiraju optužnice protiv generala Armije Republike Bosne i Hercegovine za nesprečavanje zločina, dok istovremeno nema optužnica za oficire Vojske entiteta Republika srpska i VRS-a i Hrvatskog vijeća odbrane koji su naređivali i organizirali agresije, ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, uključujući i genocid.

Neprihvatljivo je i skandalozno da izvršioci genocida u Srebrenici, zločina u Prijedoru,masakara i snajperskih ubistava za vrijeme opsade Sarajeva i drugih najtežih zločina, se ne optužuju“, dodali su.

IGK još jednom ističe da je antibosanska koalicija u ofanzivi organizovanim i sistematskim udarima na istinu, pravdu i kulturu sjećanja.

Bosanskohercegovačka državna politika i međunarodna zajednica zatvaraju oči pred pokušajima izjednačavanja agresija sa obje strane sa legitimnom odbranom bosanskohercegovačke države.

IGK još jednom ističe ulogu Armije Republike Bosne i Hercegovine u odbrani države, koja je bila legalna odbrambeno-oslobodilačka vojna sila, koja se organizirala iz bosanskog naroda i otpora da spasi Republiku Bosnu i Hercegovinu od dvostruke agresije Miloševićevog i Tuđmanovog režima.

Armija Republike Bosne i Hercegovine nije bila vođena ideologijom genocida i etničkog iskorjenjivanja drugoga, nije postojao nikakav plan da se uništi jedan narod, da se prave zločini i slično. Takvo nešto nije postojalo ni na nivou bosanskohercegovačke države, politike i kulture.

Armija Republike Bosne i Hercegovine je bila snaga koja je obezbijedila mir i životni prostor za sve one koji osjećaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju zemlju. Ona je obezbijedila da se u Bosni i Hercegovini sigurno osjeća svako, pa čak i oni koji to ne zaslužuju i koji i dalje pokušavaju da je unište ili u najmanju ruku destabiliziraju.

Ona je stala na put fašizmu kojim je, u procesu raspada, bivše Jugoslavije otpočeo strahovit genocid nad građanima koji su željeli mir i slobodu, a poštovali svoju domovinu. U uslovima kada udruženi antibosanki projekat jača multietnička oslobodilačka borba Armije Republike Bosne i Hercegovine dobiva sve više na značaju.

Nikada ne smijemo zaboraviti da je nezavisna i suverena država Bosna i Hercegovina rezultat patriotske borbe pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine. Pod njenom zastavom tokom agresije na državu borili su se pripadnici svih bosanskohercegovačkih građana i naroda“, napominju iz IGK-a.

Pozvali su na preuzimanje odgovornosti za građenje jedinstvene, suverene, slobodne, nezavisne i demokratske države.

Nama koji živimo u slobodi, zahvaljujući tim velikim herojima, ostaje obaveza da u miru izgradimo slobodnu, demokratsku državu u kojoj neće biti amnestirani rezultati agresija i genocida, u kojoj će istina i pravda pobjediti.

Preuzmimo odgovornost za nastavak misije Armije Republike Bosne i Hercegovine, misiju pravde i istine za jedinstvenu, suverenu, nezavisnu, slobodnu, demokratsku državu, misiju koju je tako hrabro vodio general Mahmuljin“, poručio je IGK.

Osam godina zatvora prema pravosnažnoj presudi

Podsjetimo, Apelaciono vijeće Državnog suda osudilo je jučer nekadašnjeg komandanta Trećeg korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) Sakiba Mahmuljina na jedinstvenu kaznu zatvora od osam godina za zločine počinjene 1995. u Vozući i Zavidovićima.

Mahmuljin je osuđen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva na jednu godinu, za ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika na godinu i šest mjeseci, i za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika na šest godina i šest mjeseci zatvora, te mu je izrečena jedinstvena kazna od osam godina zatvora.

U presudi, koju je izrekao predsjedavajući Apelacionog vijeća Hilmo Vučinić, navodi se da je Mahmuljin propustio da preduzme nužne i razumne mjere da spriječi ubistva i nečovječna postupanja nad ratnim zarobljenicima, sanitetskim osobljem i civilima jer je znao ili imao razloga da zna da se njemu podređeni pripadnici Odreda “El-Mudžahidin” spremaju da počine krivična djela.

Utvrđeno je da se prilikom operacije “Proljeće 95-II”, koju su u drugoj polovini jula izvodile jedinice Trećeg korpusa, među kojima je bio i Odred “El-Mudžahidin”, predao određeni broj pripadnika Vojske Republike Srspke (VRS), koji su bili u logoru Odreda “13. kilometar” u blizini Kamenice (općina Zavidovići), jedan zarobljenik je ubijen i odsječena mu je glava, dok su drugima nanošene tjelesne i duševne povrede.

Pored toga, utvrđeno je da su, u okviru operacije “Farz”, u septembru 1995. pripadnici Odreda u blizini sela Kesten oteli 63 zarobljena vojnika i tri civila od Petog bataljona 328. brdske brigade ABiH i odveli ih u logor “13. kilometar”, gdje su vatrenim i hladnim oružjem ubili 52 zarobljenika, od kojih je deset pronađeno i identifikovano, dok se ostali vode kao nestali.

Ostali zarobljenici i civili, kako se navodi u presudi, udarani su palicama, šipkama, šlaufima, pesnicama, te izlagani elektrošokovima.

U kratkom obrazloženju presude koje je dao član Apelacionog vijeća Staniša Gluhajić navodi se da nije sporno da su se sami događaji desili za vrijeme vojnih operacija izvedenih tokom jula i septembra 1995. na području Vozuće i Zavidovića, niti je sporno da su počinioci bili pripadnici Odreda, koji je formalno-pravno bio u sastavu Trećeg korpusa.

Sporne činjenice koje je trebalo utvrditi, prema sudiji Gluhajiću, jesu da li je Mahmuljin, osim de jure, bio i de facto nadređen Odredu, te da li je imao efektivnu kontrolu iz koje je mogao da spriječi počinjenje djela.

Optuženi je bio jedini relevantan autoritet u odnosu na pripadnike Odreda”, kazao je sudija Gluhajić.

Apelaciono vijeće je cijenilo tvrdnju Odbrane da optuženi nije mogao da utiče na ponašanje Odreda, koji je imao drugačije ustrojstvo i bio povezan sa centrima moći izvan BiH, ali je van razumne sumnje utvrđeno da je imao razloga da zna da se njemu podređeni spremaju na počinjenje djela.

To proizlazi, prema sudiji Gluhajiću, iz iskaza svjedoka koji su navodili da je komanda Korpusa kontinuirano obavještavana o situaciji na terenu, ali i obaviještena ranije o kriminalnom ponašanju pripadnika ove jedinice.

Da je optuženi mogao poduzeti mjere, prema Apelacionom vijeću, proizlazi iz iskaza svjedoka S-11, od kojeg je traženo da organizuje preuzimanja i prebacivanja deset vojnika i tri civila koje su držali pripadnici Odreda.

Činjenica je da je postojao stepen mogućnosti da zna šta se dešava sa zarobljenim, ali je u konkretnom slučaju izostala reakcija”, naveo je sudija Gluhajić.

Kada su u pitanju događaji iz septembra 1995. godine, utvrđeno je da nema sumnje da je optuženi bio obaviješten o zarobljavanju vojnika, što su potvrdili i svjedoci, a neki od njih su imali saznanja o ubistvima zarobljenih.

Rješenjem Suda, Mahmuljin se obavezuje da nadoknadi troškove krivičnog postupka, a oštećeni se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuju na parnicu.

Suđenje Mahmuljinu je počelo u martu 2016. godine.

Sud BiH je u prvostepenom postupku proglasio Sakiba Mahmuljina krivim i osudio ga na deset godina zatvora jer nije spriječio i kaznio zločine koje su počinili pripadnici Odreda “El-Mudžahidin”, jedinice iz sastava Trećeg korpusa, kojima je bio direktno nadređen.

Apelaciono vijeće Suda BiH je u septembru 2021. uvažilo Mahmuljinovu žalbu i ukinulo prvostepenu presudu kojom je osuđen na deset godina zatvora, a krajem novembra 2021. počeo je obnovljeni postupak.

Ovo je konačna presuda, na koju ne postoji mogućnost žalbe.