Naš poznati glumac i dramski pisan, Josip Pejaković, govorio je o tome kako obilježava Dan grada Sarajeva i 30 godina od početka opsade bh. prijestonice.
Istakao je da ne može shvatiti obilježavanje ovog datuma bez Dragana Vikića.
“Stalno sam u uspomenama, ja ovo uopće ne osjećam niti promatram zato što su oni to tako zamislili.
I grad koji slavi Dan oslobođenja i dan početka opsade bez Dragana Vikića i još nekih ljudi, koji su obilježili to vrijeme nije više taj grad. To je moje mišljene. Taj izgovor da je on bolestan, da nije mogao…
Dragan Vikić je važniji deset milijardi puta od svih onih koji se danas eksponiraju i lažu, petljaju, pišu knjige…
Ako lažu za ono što je bilo prije 30 godina, mogu misliti kako će biti za 200 godina. Tako da sam užasnut cijelom ovom situacijom, ja sam iz nekog drugog vremena, prostora…“, poručuje glumački bard za Dnevni avaz.
Podsjetimo, dok je danas svečano i ponosno u Sarajevu, legendarnog komandanta Dragana Vikića, čeka presuda 21. aprila pred Sudom BiH.
Vikić je, kao bivši komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optužen da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih.
Podsjetimo i da je 18. februara, iznoseći završnu riječ, Odbrana Dragana Vikića zatražila oslobađajuću presudu u predmetu u kojem je Državno tužilaštvo podiglo optužnicu za zločin počinjen u sarajevskom Velikom parku 22. aprila 1992. godine, kada je ubijeno osam ratnih zarobljenika.
Zajedno s Vikićem, optuženi su Jusuf Pušina, Nermin Uzunović i Mladen Čovčić.
Vikić je, kao bivši komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optužen da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih, kao i Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za uniformisanu policiju.
Uzunović i Čovčić su optuženi kao nekadašnji pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.
Na početku iznošenja završne riječi, advokatica Adna Dobojlić je kazala da je nepravda najgora emocija koju su osjetili oštećeni u ovom predmetu, jer su, prema njenim riječima, uvjeravani u neistine te su im dostavljane informacije i akti da su njihovi članovi porodica živi.
Kako je rekla, sada je na potezu Tužilaštvo BiH, koje bi trebalo da provede istragu i sasluša svjedoke koji nisu saslušani ni 25 godina kasnije.
“Saslušanjem nerelevantnih svjedoka i dokazima neistinitog sadržaja, postavlja se pitanje zašto niko nije analizirao dokaze u potpunosti”, kazala je ona, dodavši da je samo iz čitanja iskaza svjedoka iz istrage bilo jasno kako se oni ne podudaraju, da su kontradiktorni, dok su iskazi koje je uzimao tužilac Philip Alcock uzeti pod prijetnjom.