Polaganjem cvijeća i odavanjem počasti na gradskom groblju “Bare” danas je obilježena prva godišnjica od smrti generala Armije Republike Bosne i Hercegovine Jovana Divjaka.
Kako ističu iz Vlade KS radi se o velikom filantropu i čovjeku koji je ugradio svoje ime u temelje naše države ne samo njenom odbranom, već i posvećenošću obrazovanju djece i mladih.
Ovoj tužnoj godišnjici u organizaciji Udruženja generala BiH prisustvovao je i ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Omer Osmanović.
Prema njegovim riječima, čika Jovo je ostavio neizbrisiv trag u odbrani naše države, tako što je bio jedan od najboljih, neustrašivih vojnika naše Armije.
Kako je dodao, bitno je napomenuti i njegovu volju da i nakon rata svoj život posveti mlađim naraštajima i njihovom obrazovanju sa udruženjem “Obrazovanje gradi BiH”, kroz koje je prošlo nebrojeno mladih ljudi.
“Mi naše velike borce ne zaboravljamo. Njegujući kulturu sjećanja, čuvamo i pamtimo našeg generala Jovana Divjaka, koji je zadužio nas i vojsku ljudi kojima je pomagao da se obrazuju, s porukom da upravo obrazovanje bude njihovo oružje“, poručio je ministar Osmanović.
Historijski čas na lokaciji gradskog groblja “’Bare”, održao je predsjednik Udruženja generala BiH Rizvo Pleh.
Godišnjica obilježavanja bit će nastavljena danas u Vijećnici predstavljanjem knjige “Ne pucaj”, autora Jovana Divjaka.
General Divjak rođen je 11. marta 1937. godine u Beogradu, u kojem se školovao na Vojnoj akademiji, Komandno-štabnoj akademiji i Ratnoj školi. U francuskoj vojsci je završio Štabnu školu.
Kao oficir štaba Teritorijalne odbrane BiH na početku rata je jednostavno stao na stranu dobra. Kasnije je postao general ARBiH i pomoćnik Glavnog štaba ARBiH. Preminuo je u 84. godini u Sarajevu.
U ratu i u miru je imao isti cilj, a to je multikulturalna Bosna i Hercegovina u kojoj će njeni građani dostojanstveni živjeti. Opis njegovog života u jednoj rečenici bi glasio: Vojnik dobra protiv zla.
Posljednjih godinu i po svoga života pisao je oproštajno pismo za koje su znali samo njegovi najbliži.
Na komemoraciji održanoj povodom njegove smrti pročitao ga je njegov unuk Gregor.
Njegovu oproštajnu poruku prenosimo u cjelosti:
“Poštovani i dragi prijatelji,
hvala što ste došli da me ispratite na bolji život, kako se kaže u tradiciji jednog naroda. Meni je ovaj bio ugodan, sretan i bogat.
Znam da vas je slomila tuga zbog rastanka, kao što je i mene dok ovo pišem. Prisustvovao sam na stotinama dženaza i sahrana gdje su odabrane osobe najljepše govorili o pokojnicima. O pokojniku sve najljepše, kakav je običaj u narodu.
Mislim da je prirodno da ja, Jovan Divjak, govorim o sebi, a pročitat će neki od mojih bliskih prijatelja koji budu kuražni da bez ijedne suze emotivno pročitaju.
Na sahranama i dženazama obraćanje je počinjalo sa ‘bio je dobar čovjek’. Eh, kakav sam bio, to vi ovdje prisutni znate.
I ovakav i onakav, ali siguran sam da sam bio moralan i pošten čovjek u najljepšem smislu riječi. Naravno i skroman.
Tako sam odgojen u porodici majke Emilije i oca Dušana. Tako smo supruga Vera i ja odgajali Želimira i Vladimira.
Vrhunac u životu sam doživio u izjavi unuka Gregora koji mi je napisao ‘Deda ponosan sam na tebe’.
Rođen u jednoj beogradskoj bolnici 1937. godine, a životni put s roditeljima me vodio iz sela Šuvajići, na obalu Dunava pored Smedereva, od sela Jablanjca do Bosanske Krupe gdje je otac bio učitelj i rođena sestra Nada 1940. godine.
Otac je službovao u Rumuniji, od 1941. do 1944. u Beloj crkvi i Bosanskoj Krajini gdje sam počeo osnovnu školu.
Malu i veliku maturu završio u periodu 1950. do 1959. u Zrenjaninu.
Majka hrabrosti razvila se i veoma teško izdržavala tročlanu porodicu. Uputila me u Vojnu akademiju u Beograd jer mi nije mogla plaćati studije.
Službovao sam u Titogradu i Beogradu, godine proveo na školovanju u Parizu, a u Sarajevu bio na službi od 1966. godine.
Završio sam ratnu školu, a dok sam obavljao dužnost, obavljao i dužnost nastavnika taktike i bio načelnik katedre taktike u kasarni Maršal Tito u Sarajevu.
Od 1984. do 1989. godine obavljao sam dužnost komandanta Teritorijalne odbrane (TO) okruga Mostar, a od 1989. do 1991. komandantna TO okruga Sarajevo.
Da se pohvalim, ocjenjivan sam visokom ocjenom za obavljanje ovih dužnosti.
Od 8. aprila 1992. godine obavljao sam dužnost operativca zamjenika komandanta TO RBiH i na raznim funkcijama u štabu Oružanih snaga Republike BiH, bio do 1. marta 1997. godine.
Dragi pripadnici Armije BiH,
Na vama je da sudite kakav sam bio kao vojnik, profesionalac, čovjek i saborac. Takvog me zapamtite i pričajte vašim najbližim. To je najčasniji period u mom profesionalnom životu.
Veoma cijenjeni pripadnici Armije R BiH budite ponosni na vaš doprinos odbrani BiH u istorijskim granicama i očuvanju građanske i sekularne zajednice. Na tim temeljima odgajajte vaše porodice.
Nikome ništa nismo oduzimali ili sprječavali da posjeduje svoje.
Najvrjednije u proteklih 27 godina je što smo zajednički pomogli u obrazovanju djece i mladih BiH putem stipendiranja i putovanja u 18 zemalja, ljetovanja, ekskurzije za djecu žrtve rata, s invaliditetom, posebnim entitetom i mlade iz entiteta RS.
Njih 7.300 je dobilo stipendije, preko 4.500 zimovalo i ljetovalo.
Hvala svim korisnicima Udruženja koji su preuzeli zrnce znanja od Mersihe, Melihe, Mehe, Ede i mene u četvrt vijeka.
Mlad i potpuno obrazovan i odgojen čovjek može biti koristan sebi, porodici i društvenoj zajednici. Uzmite ono što ste naučili i dobili u kući ljubavi, a ono odbacite što ne smatrate dobrim.
Hvala mladima što postaste samostalni, porodični i uspješni ljudi.
Drage Sarajlije, pola stoljeća života među vama.
Od komšija, frizera, krojača, prodavača, prodavačica, na pijacama, prodavača novina i vas koji radite u institucijama kulture, umjetnosti i sporta – ogromno hvala.
Bio sam jedan od vas i u sunčana i kišna vremena. Nema boljih ljudi, osim ponekog s kojim smo supruga Vera i ja imali najtopliju komunikaciju.
Dani života u Sarajevu su bili dani ljubavi , poštovanja i uvažavanja.
Izvinjavam se ako sam nekoga, nikada sa namjerom, povrijedio. Halalite mi, kako se to kaže na ovim prostorima.
Pustio sam suzu, trenutak prije nego sam sklopio oči. Pustite i vi sada.
Neka mi je sretna bosanska zemlja s ljubavlju koju nosim sa sobom”, napisao je u pismu i potpisao se “Vaš Jovan, Bosanac i Hercegovac, sa dna kace.”