Na suđenju za zločine počinjene na području Hrasnice, pročitani su iskazi svjedoka koji je izjavio da su ga tokom zatočenja tukli optuženi Suljo Hebib i drugi.
Radovan Dubljević, koji je u međuvremenu preminuo, ispričao je da su mu 12. decembra 1992. tokom pretresa stana pronašli okvir automata i da su ga pretukli, javlja BIRN BiH.
“Polumrtvog su me ubacili u auto i u Policijsku stanicu u Sokolović Koloniji”, rekao je Dubljević.
Dodao je da je tu nastavljeno zlostavljanje, a da je potom odveden u podrum između nebodera u Hrasnici.
Svjedok je naveo nekoliko slučajeva kada su ga tukli Hebib, kao i Džemo Đuliman, Sejo Čorbo te izvjesni Pašo i Radončić.
“Suljo Hebib zaletio se i udario me nogom u prsa”, naveo je svjedok.
On je kazao da je dobijao batine kada je vođen na ispitivanje kod upravnika Rasima Okerića. Rekao je da je bio krvav, otekao i da su mu izbijeni zubi.
Hebibov branilac Senad Dupovac je rekao da nije evidentirano da je ovaj svjedok tražio medicinsku zaštitu, te da njegov branjenik 1994. godine nije bio angažovan u zatvoru.
Dubljević je naveo da ga je jednom udarao i optuženi Senad Gadžo, a jednom Zaim Laličić.
Odbrane su kazale da su ovi dijelovi irelevantni, jer se ne navode u optužnici.
Tužilac Miroslav Janjić pročitao je iskaz preminulog svjedoka Novice Šibalije, koji je naveo da je Hebib jednom izveo Radovana Dubljevića.
“Vratili su ga poslije pola sata. Bio je sav krvav. Rekao je da ga je tukao Suljo”, kazao je Šibalija.
Gadžo je optužen sa Zaimom Laličićem i Suljom Hebibom za nezakonita zatvaranja, ubistva, mučenja, zlostavljanja i tjelesna sakaćenja zatvorenika u periodu od 1992. do 1994. godine.
Oni su optuženi u svojstvu pripadnika Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).
Svjedok Nedžib Biberović rekao je da je od avgusta 1992. bio angažovan kao referent u vojnom pritvoru.
On je naveo da je pritvor prvo bio u školi “Aleksa Šantić”, potom u garažama, a na kraju u nedovršenom objektu između nebodera u Ulici Alekse Bojovića Brke.
On je kazao da su u pritvoru bili civili srpske nacionalnosti iz Hrasnice, te nekolicina Hrvata.
U nedovršenoj zgradi su bile prostorije za zatvaranje pripadnika Armije, ali su se oni, kako je naveo, kraće zadržavali.
Biberović je rekao da su pritvorenici dolazili nakon saslušanja u vojnoj bezbjednosti. Naveo je da su uslovi u garažama i nedovršenom objektu bili loši, te da je bilo zatvoreno i nekoliko žena.
Svjedok je nabrojao imena stražara koji su obezbjeđivali pritvor, među kojima Hebiba, Laličića i Gadžu.
“Dva su bila na ulazu, da neko ne uđe. Neki su nadzirali da se nešto ne desi”, kazao je Biberović.
On je na pitanja braniteljice Sabine Mehić rekao da misli kako je Gadžo krajem septembra 1992. premješten u drugu jedinicu.
Naveo je da nije ulazio kod pritvorenika, ali da je nekima donosio potrepštine. Kazao je da nije vidio da je neko napadao zatvorenike, te da su pritvoreni vojnici i civili imali iste uslove.
Na pitanja Vijeća, rekao je da je, kada je došao, upravnik bio Rasim Okerić, a prije njega Husein Mujanović.
Milosava Tošić je kazala da je njen otac Aleksandar Stranput, kojeg su zvali Aleksa, u ratu ostao u kući na Ilidži, uvjeren da ga neće niko dirati.
Ona je ispričala kako je poslije rata saznala da joj je otac odveden u Hrasnicu, gdje je podlegao batinama.
Suđenje se nastavlja 12. maja.