Današnji dan upisan je duboko u našu historiju, ali i svjetsku.
Na današnji dan, 1993. godine, tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i na Sarajevo je ispaljeno rekordnih 3.777 granata.
Emotivan osvrt novinara Adnana Rondića koji je podijelio na svom Facebook profilu.
“Negdje oko 10 ujutro, tog dana, doslovce su me zasule kod ‘Sarajke’, današnjeg BBI. Čini mi se da se nikad u životu nisam osjećao nemoćnije. U momentu sam stao.
Jedna je pala u Veliki park. Druga, na tramvajske šine. Treća, na pješački prelaz, preko puta ‘Parkuše’. Ja stojim. Nekoliko sekundi. Krenem naprijed, trčim. Stignem do prolaza kod ‘Kamernog teatra’.
Skupina srednjoškolaca. Dvojica mladića pjevaju: ‘Ti si mi bila u svemu naj, naj, naj’… Tri se mlade djevojke, pridružuju pjesmi. Pridružujem se i ja. Granate i dalje padaju.
A mi pjevamo. Pojavljuje se jedan divni sarajevski gospodin. Sada pokojni. I kaže nam: ‘Draga djeco, ispričavam se, odmah, za psovku, ali moram reći: J… li ih ćaća, pa imaju li pauzu za ručak?’ Mi se smijemo“, napisao je Rondić.
Granate su napravile ogromnu štetu, a najveću štetu su pretrpjeli civilni, kulturni i vjerski objekti.
Ubijani su sugrađani, rušeni civilni, kulturni, vjerski objekti, pa čak i bolnice. Za vrijeme opsade Sarajeva, prosječno je padalo 329 granata dnevno na grad.
Samim tim kada pogledamo dnevni prosjek ispaljenih granata na Sarajevo, što uopšte nije malo, te pogledamo koliko je na današnji dan palo, onda shvatimo kolika je to razlika.
Shvatimo koliki je strah vladao među Sarajlijama, shvatimo koliko je život bio težak tih godina.
Možda mlađe generacije na ta dešavanja gledaju kao na nešto što je bilo i nemaju emociju koju mogu povezati s agresijom, ali je nekada dovoljno pogledati samo historijske fakte i shvatiti da borba Sarajlija nikada nije bila samo obična borba.
Tokom opsade Sarajevo, koja je trajala četiri godine, u brdima oko Sarajeva bilo je stacionirano 120 minobacača i 250 tenkova JNA, koji su poslije dospjeli u ruke vojske Republike Srpske.
Cilj im je bio mučenje glađu i demoralizacija stanovništva na najokrutnije načine.
Strašan primjer su Markale, kada su u februaru 1994. godine granate, ispaljene sa srpskih položaja na Špicastoj stijeni, pogodile masu ljudi i uzele život 68 Sarajlija.
Tokom opsade Sarajeva ubijeno je 12.000 ljudi, među njima 1.500 djece, a 50.000 ljudi je lakše i teže ranjeno.
Opsada Sarajeva od strane srpskog agresora zvanično je završena 29. februara 1996. godine, a bila je grada skoro četverogodišnja blokada za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Počela je zauzimanjem međunarodnog aerodroma od strane JNA u noći sa 4. na 5. april 1992. godine. Sarajevska je opsada, sa 1.425 dana, i jedna je od najdužih u historiji modernog ratovanja.
Nakon “berlinskog zračnog mosta”, ovo je bio “najduži” zračni most u historiji svjetskog zrakoplovstva.
Za vrijeme njegovog “trajanja” na aerodrom je sletjelo i sa njega uzletjelo preko deset hiljada aviona koji su dopremali humanitarnu pomoć, snage UN-a i odvozili ranjene civile na liječenje.
Sam zračni most, prema podacima UNHCR-a, nije bio dovoljan za dopremu hrane stanovništvu BiH. Ali, ako se o sigurnosti bilo čega moglo uopće govoriti, pokazao se kao najsigurniji.
Dok su konvoji stajali, zaustavljeni nesporazumima sa komandirima na terenu, sukobima, ili vremenskim uslovima, na sarajevski aerodrom dnevno je slijetalo u prosjeku 20 – 25 aviona, što znači deset tona hrane po svakom letu.
Devedeset posto pomoći Sarajevu stizalo je upravo vazdušnim putem.