Foto: Arhivska fotografija

Nakon 27 godina, grčke vlasti ignorišu dokaze da su njeni državljani bili prisutni u Srebrenici

Do danas još nijedan predmet u vezi s mogućim zločinima počinjenim od takozvanih dobrovoljaca tokom rata u Bosni i Hercegovini nije dospio do nekog suda u Grčkoj uprkos stalnim pozivima na djelovanje.

Grčke vlasti uporno tvrde da nemaju dovoljno dokaza, ali do informacija nije teško doći.

Veliki broj Grka se i dalje hvali da su ostali nekažnjeni za svoje prisustvo u Srebrenici i na drugim poprištima ratnih zločina.

Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) nije u tom hvalisanju vidjela direktne dokaze da su grčki dobrovoljci zaista i počinili neke zločine, ali stručnjaci tvrde da postoji dovoljno opravdanja za detaljnu istragu.

Hikmet Karčić, istraživač genocida i holokausta sa sjedištem u Sarajevu, kaže: “Grci su zasigurno učestvovali u genocidu na neki način, možda tokom razdvajanja muškaraca od njihovih porodica ili tokom deportacija“.

Niti jedan grčki dobrovoljac nije nikada proglašen krivim za učešće u ratnim zločinima u Bosni. Grčki dobrovoljci su danas slobodni ljudi i štiti ih grčka država”, kaže Karčić.

Aktivisti su predali gomile dokumenata i fotografija koji se odnose na moguće zločine, ali uzalud.

Grčka dobrovoljačka garda

Facebook profil Antonisa Mitkosa/ Foto: Facebook
Facebook profil Antonisa Mitkosa/ Foto: Facebook

Nakon izbijanja rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine, srpskim snagama pridružili su se međunarodni dobrovoljci različitih nacionalnosti koji su bili motivirani finansijskim, vjerskim i političkim razlozima.

Iza ruskog kontingenta, grčki dobrovoljci su postali jedna od najvećih stranih grupacija koje su se pridružile Vojsci Republike Srpske (VRS) i borile se skupa sa saborcima pravoslavnim kršćanima.

Ingeborg Beugel, nizozemska novinarka sa sjedištem u Grčkoj koja je izvještavala iz rata u BiH, producirala je 2002. godine dokumentarac “Grčki način” o podršci Grčke režimu ratnog vođe Srbije Slobodana Miloševića i otvorenom divljenju ratnim zločincima iz Bosne i Hercegovine.

Tačan broj grčkih paravojnih snaga u Bosni ostaje nepoznat. Procjene variraju od 150 do 300 vojnika.

Neki su se pridružili Drinskom korpusu, Arkanovim “Tigrovima” i Desetom diverzantskom odredu. Sudovi u Haagu i BiH su za zločine u Srebrenici osudili više od 20 pripadnika Drinskog korpusa i Desetog diverzantskog odreda.

Prvi grčki pripadnici paravojnih snaga viđeni su u jedinicama VRS-a tokom opsade Sarajeva 1993. godine.

U narednim mjesecima njihov broj je rastao, posebno nakon što su grčki mediji poduprli njihove ciljeve skupa sa Grčkom pravoslavnom crkvom i organizacijama krajnje desnice.

Grčki pripadnici uključivali su dobrovoljce, plaćenike i desničarske ekstremiste povezane sa samoproglašenom fašističkom političkom partijom Golden Dawn (Zlatna zora).

Grčka dobrovoljačka garda formirana je u martu 1995. godine, nekoliko mjeseci prije genocida u Srebrenici, po nalogu Ratka Mladića, bivšeg komandanta Glavnog štaba VRS-a osuđenog za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine u BiH.

Jedinicu je predvodio Grk Antonis Mitkos, a bila je u sastavu Drinskog korpusa, sa sjedištem u Vlasenici.

Grci su 11. jula 1995. viđeni skupa s jedinicama VRS-a prilikom preuzimanja kontrole nad Srebrenicom, koje je dovelo do genocida nad više od 7.000 muškaraca i dječaka Bošnjaka tokom idućih dana.

Prema dokazima koje je prikupio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), u to vrijeme je Zvonko Bajagić, koji je bio bliski prijatelj Karadžića i Mladića, često bio u društvu Grka.

Bajagiću su pomagala dvojica grčkih pripadnika paravojnih snaga prilikom prolaska pored nogometnog stadiona u Novoj Kasabi, koji je služio kao centar za masovna pogubljenja.

Jedan od njih je izašao iz auta da fotografiše”, priznao je Bajagić tokom svjedočenja u Karadžićevu odbranu u Haagu 2013. godine.

U julu 1995. Mitkos, Bajagić i Mladić su se pojavili skupa na sada već zloglasnoj fotografiji snimljenoj u Srebrenici.

Mitkos nije odgovorio na zahtjev da komentira svoje dužnosti u Srebrenici u julu 1995. godine. Nijedan tužitelj nije pronašao dokaze o njegovoj umiješanosti u zločine.

Jezive fotografije

Memorijalni centar u Potočarima/ Foto: BIRN BiH
Memorijalni centar u Potočarima/ Foto: BIRN BiH

Otkrilo se da je jedan grčki paravojnik iz rata u posjedu jezivih slika iz tog sukoba.

Tokom 2003. godine on je uhapšen zbog ilegalne trgovine anaboličkim steroidima, a u njegovom je stanu otkriveno oko 80 fotografija “masakra” nad muslimanskim civilima u Bosni i Hercegovini, prema pisanju novina Elefterotypia.

U BiH je stekao ratno ime “zvornički vuk” po gradu na sjeveru BiH koji je bio poprište brojnih ratnih zločina.

Kasnije je vlastima izjavio da nije lično svjedočio nijednoj sceni sa fotografija. Nije pokrenut postupak zbog njegovog učešća u ratu u BiH.

Drugi pripadnici paravojnih jedinica iz Grčke rado se hvale svojim navodnim učešćem u ubistvima tokom rata.

Kada smo ubijali muslimane, bilo je trenutaka kada bismo proslavljali da se riješimo napetosti iz borbi”, jedan od njih se hvalio u intervjuu datom 2004. desničarskim novinama Tachidromos.

U svakom slučaju, bilo ih je veoma lako pogubiti. Oni su izvršili napad na nas, a mi smo za 13 minuta ubili njih 300.”

Drugi i dalje na društvenim mrežama pričaju o vremenu koje su proveli boreći se u BiH.

Komandant takozvane Grčke dobrovoljačke garde Mitkos na društvenim mrežama aktivno promovira vrijeme koje je proveo u Srebrenici.

Njegova naslovna fotografija prikazuje ga u društvu s Mladićem, a snimljena je u blizini tog grada.

Još jedan bivši grčki dobrovoljac Kyriakos Katharios (poznat kao Kiro) postao je autor, javni govornik i negator genocida po povratku iz BiH.

On još uvijek s ponosom priča o vremenu koje je proveo u jugoslovenskom ratu, držeći govore o zločinima u Srebrenici, pri čemu negira zlodjela i naziva ih “propagandom”.

Godinama nisam mogao prihvatiti priču koju šire mainstream mediji – da sam bio dobrovoljac u armiji optuženoj za genocid. Znao sam da negdje postoji druga istina, ali moramo je tražiti”, kazao je ovaj bivši dobrovoljac tokom javnog obraćanja putem YouTubea.

Komentirajući broj žrtava, on navodi: “Nema ništa što potkrepljuje te brojeve.”

Insistira na tvrdnjama da nije bio u Srebrenici 1995. godine niti da je povezan sa bilo kakvim zločinima.

Katharios je odbio dati komentar za ovu priču.

Pozivi na pravdu se ignorišu

U godinama nakon rata u Jugoslaviji, neki su se uzalud borili za pravdu.

Još uvijek je dominantno mišljenje da je Grčka djelovala u svom nacionalnom interesu podržavajući Srbe”, kaže Takis Michas, novinar i autor jednog od najvažnijih svjedočanstava grčkog učešća u jugoslovenskom ratu, knjige pod nazivom “Nesveti savez: Grčka i Miloševićeva Srbija”.

Tokom 2005. godine grčki poslanik Andreas Andrianopoulos pozvao je na istragu o umiješanosti grčkih vojnika u Srebrenici.

Andrianopoulos je nekada bio član Nove demokratije i socijaldemokratskog pokreta PASOK, odnosno političkih partija koje su podržavale Miloševića i ratnog političkog lidera Srba u BiH Radovana Karadžića, koji je osuđen za genocid.

Andrianopoulos je bio, a i dalje je, kritičan prema ulozi Grčke tokom tog rata.

Grčka je pokazala besprimjerno tolerantan stav koji je učinio da Grci tamnijim bojama odudaraju od drugih naroda civiliziranog Zapada”, napisao je.

Tokom 2005. godine 163 grčka akademika, političara, novinara i politička aktivista izdala su poziv Grčkoj da se zvanično izvini žrtvama Srebrenice za bilo kakvo grčko prisustvo u tom području tokom masakra.

U toku jedine zvanične preliminarne istrage o tom pitanju, koja je otvorena 2005., Michasa je jedan atenski tužitelj pozvao da svjedoči.

Dao sam imena [osumnjičenih]”, prisjetio se on. “Sada tužitelj pita za adrese tih ljudi. Oni nisu imali namjeru da bilo šta urade po tom pitanju.”

Tokom ovog perioda ti ljudi su otvoreno objavljivali svoja djela i ni u jednom trenutku ih grčke vlasti nisu uhapsile i dovele na ispitivanje”, prisjeća se Michas.

Michas je za BIRN BiH kazao da je 2009. godine tadašnji ambasador Grčke u Sarajevu Prokopios Mantzouranis tražio od Ministarstva vanjskih poslova Grčke da obnovi pozive na istragu o aktivnostima “dobrovoljaca”.

Tokom 2011. atenski tužitelj je predložio “da se ne optuži” sedam Grka za djelo “ubistva s namjerom” uz objašnjenje da nije bilo moguće utvrditi aktivnosti svakog od optuženih, kao ni identitet i broj žrtava njihove navodne kriminalne aktivnosti u srebreničkom genocidu.

Zatim je tokom 2014. godine poslanica Maria Yiannakaki zatražila odgovore od ministra pravde Charalambosa Athanasioua o neuspjehu provođenja pravilne istrage.

Odgovor ministarstva upućivao je na odluku o odbacivanju slučaja koju je tri godine ranije donijelo prvostepeno sudsko vijeće.

Yiannakaki navodi da je tužitelj mogao otvoriti drugu preliminarnu istragu u ovoj fazi.

Ona je 2017. godine postala generalni sekretar Ministarstva pravde, transparentnosti i ljudskih prava tokom prve progresivne ljevičarske grčke vlade pod vodstvom Aleksisa Tsiprasa i zatražila je ponovni uvid u dokumentaciju.

Mi ovdje govorimo o najvećem zločinu koji se u Evropi desio nakon Drugog svjetskog rata”, navodi ona. “Imamo imena, ali ti ljudi su i dalje nekažnjeni uz podršku pravosudnog sistema.”
Tužitelj s kojim je razgovarala odgovorio je da je spis “arhiviran do daljnjeg”.

“[To je] nešto što ne postoji [u grčkom zakonu]”, kaže ona, “s obzirom da postoje imena, tužitelj može otvoriti slučaj kad god želi.”

Vassilis Tsarnas, član organizacije za zaštitu ljudskih prava Helsinki Monitor, također je bio očajan zbog odluke grčkog pravosuđa.

Skupa sa svojim kolegama, on je godinama pokušavao dovesti grčke pripadnike paravojnih snaga pred lice pravde.

On objašnjava da su tužitelji mogli ponovo otvoriti slučaj nakon što je 2015. godine istraživačka grupa XYZContagion objavila važne dokumente o umiješanosti grčkih paravojnih snaga u jugoslovenske sukobe.

S nekoliko stotina stranica novih dokaza, fotografija i drugih materijala, mi smo podržani od udruženja – Udruženja ‘Pokret Majke enklave Srebrenica i Žepa’ i Udruženja žrtava i svjedoka genocida – koja su bila spremna da podupru naše tvrdnje”, kazao je Tsarnas.

Ali to tužiteljima nije bilo dovoljno, dodao je on.

Ne samo da smo im predali još dokaza, dobili su i više imena. Pa ipak, tužitelj je zaključio: ‘Počinitelji su nepoznati’”, prisjeća se Tsarnas.

Grčki Helsinki Monitor osporio je tu odluku zahtijevajući smjenu tužitelja, ali je u junu 2017. taj predmet arhiviran, očito trajno.

Iskreno, ne znamo šta još da uradimo u Grčkoj. Prepušteni smo sami sebi, a pravosudni sistem ne odgovara”, kaže Tsarnas. “Ja lično vjerujem da nema političke volje”, objašnjava on. “Grčka nema razloga da ponovo otvori taj spis, jer nema pritiska izvana.”

Yiannakaki se slaže i tvrdi da bi bh. sudovi sada trebali preuzeti ovu stvar. “Oni bi trebali ponovo otvoriti spis”, kaže ona.

BIRN BiH je pitao grčko Ministarstvo pravde da li namjerava poduzeti neke radnje. U pisanom odgovoru naveli su da je izvan nadležnosti tog ministarstva da poduzima takve radnje.

Grčke pravosudne vlasti su arhivirale predmet zbog nedostatka dovoljnih dokaza”, objasnili su.

Šuhra Sinanović iz udruženja žrtava iz Bratunca, grada smještenog samo nekoliko kilometara od Memorijalnog centra Srebrenica, kaže da je razočarana reakcijom grčkog pravosuđa, te poziva tužitelje da ispitaju ulogu dobrovoljaca iz Grčke.

Tačno 27 godina je prošlo i niko nije osuđen”, navodi ona, dodajući da žrtve nemaju povjerenja u grčko pravosuđe.

Ali uvijek se možemo nadati”, dodaje Sinanović.