Marijan Tustonja je dvadesetpetogodišnji magistar socijalnog rada. Na prvi utisak sramežljiva osoba, no njegova životna priča o grčevitoj borbi tokom koje je život često testirao granice njegove izdržljivosti govori o snažnom, uspješnom mladom čovjeku. Marijan je kao šestogodišnjak, zbog teških životnih uslova, odvojen od majke, brata i sestre, te odveden u Majčino selo, u Međugorje gdje je ostao do svoje osamnaeste godine.
Životne nedaće koje su ga snašle izložile su ga stigmatizaciji čija je često bio žrtva. No, Marijan je srednju ekonomsku školu završio kao najbolji đak u razredu, piše Mreža za izgradnju mira.
“Otkad sam postao svjestan sebe vodim se tim da, u svim okolnostima koje mi život stvori, ja se jednostavno ne smijem predati, ja želim ulagati u sebe kako bih sutra mogao reći da sam postigao nešto, jer mi je to omogućilo moje znanje. Nisam imao nikoga ko bi me ‘pogurao’“, kazao je Tustonja.
Na prvoj godini dodiplomskih studija uključuje se u Udrugu studenata socijalnog rada ZAMFIS i kreće da aktivno učestvuje u borbi za jednaka prava. Na petoj godini preuzima vođenje Studentskog zbora Sveučilišta u Mostaru i postaje prvi socijalni radnik na ovoj poziciji.
Jedna dobra stvar je za sobom vukla nove dvije, a rad, trud i zalaganje se isplatilo, i iako je put bio trnovit Marijan je danas magistar socijalnog rada i asistent na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru na studiju socijalnog rada.
Tokom 2017. godine učestvao je na obuci stručnih saradnika/ca za rad s mladima koju provodi Institut za razvoj mladih KULT uz podršku Olof Palme International centra. Marijan tokom obuke pokazuje proaktivnost, timski duh i u februaru 2018. postaje certificirani stručni saradnik za rad s mladima. Danas svoje nefromalno obrazovanje i metode omladinskog rada koristiti u formalnom obrazovanju i radu sa studentima.
“Smatram da je najvažnija stvar koju sam ponio sa Obuke za stručne saradnike/ce za rad s mladima upravo osluškivanje potreba i problema mladih sa kojima radim, u ovom slučaju studenata. Poseban akcent stavljam na studente sa poteškoćama u razvoju, namjera mi je ovu kategoriju studenata učiniti vidljivijom. Ponavljam sebi da moram osluškivati potrebe mladih, približiti im se i pitati ih šta oni žele, šta očekuju od mene i na osnovu toga planirati naredne korake“, dodaje Marijan.
Kako sam kaže, život ima čudne načine da nas pripremi i čeliči za stvari koje dolaze. Koliko god Marijanov put bio pun prepreka, njegova glavna vodilja je borba za jednakost, borba za one koji se ne mogu boriti za sebe, za one na marginama društva.
“Obuka mi je u dobroj mjeri pomogla da osvijestim svoja prava kao građanina ove zemlje, naučila me da ako imam problem, o njemu razgovaram. Marijan prije obuke je mislio da sve može sam, jer je uvijek morao. Međutim, ljudi koje sam sreo na obuci su me naučili da razmišljam i osjećam se kao dio tima. Smatram da čovjek u određenoj mjeri svakog dana raste, sazrijeva. Čvrsto vjerujem da smo svi tvorci svoje sudbine i da pojedinac može praviti promjene, ali ne može ništa sam“, zaključio je.
Marijan Tustonja je još jedan od primjera kako je ulaganje u sebe i svoje obrazovanje najbolja i najisplativija investicija. Svijetli primjer mladih koji ostaju, koji su spremni da se bore kako bi ovo društvo bilo zdravije.