Hladno januarsko jutro. Čovjek dolazi na stanicu metroa u Vašingtonu i počinje da svira violinu. Svirao je oko 45 minuta šest Bahovih komada. Za to vrijeme, pošto je bio radni dan, prošlo je oko hiljadu osoba kroz stanicu, najveći broj odlazeći na posao.
Nakon tri minute nakon što je počeo da svira, srednjovječni čovek je usporio, zastao na par sekundi, a onda produžio dalje. Violinista je primio prvi dolar kao napojnicu minut kasnije. Žena mu je bacila dolar u kutiju bez zastajanja i nastavila da hoda. Nakon par minuta, prolaznik se naslonio na zid da ga sluša, ali je onda pogledao na sat i nastavio dalje. Očito je kasnio na posao.
Najviše pažnje pokazao je trogodišnji dječak. Majka ga je požurivala, ali je dijete zastalo da čuje violinistu. Majka ga je ponovo povukla i dijete je nastavilo da hoda neprestano se osvrćući. Takvu reakciju pokazalo je još nekoliko djece, ali svi roditelji, bez izuzetka, primorali su ih da nastave dalje.
Za 45 minuta sviranja, samo šest osoba se zaustavilo i kratko slušalo muziku. Oko dvadeset njih ih je dalo novac, ali su nastavili da hodaju normalnom brzinom. Muzičar sakuplja ukupno 32 dolara za 45 minuta. Kada je prestao da svira, nastala je tišina, ali to niko nije primijetio. Niko nije zatapšao niti je pokazao bilo kakvu reakciju.
Ono što niko od prolaznika nije znao je da je violinista bio Joshua Bell, jedan od najboljih violinista na svijetu. On je svirao jedno od najintrigantnijih djela ikada napisanih, i to na violini vrijednoj 3,5 miliona dolara. Dva dana prije sviranja u metrou, Bell je rasprodao koncert u Bostonskom pozorištu, gdje je najjeftinija karta koštala 100 dolara.