Prenosi se da je ovdje sahranjen neki šejh koji je u Sarajevo došao sa sultanom Fatihom. Zatim su tu sahranjena dva derviša osumnjičena i nevino pogubljena zbog krađe novca te četiri kapetana koje je Mustafa paša Dalbatan pogubio jer nisu pravovremeno obavijestili za dolazak neprijateljske vojske. Običaj ubacivanja novčanica u svih sedam tubeta uveden od 1946. godine.
Od ukupno 16 registrovanih sarajevskih turbeta danas su posebno prisutna i jedna od najpoznatijih „Jediler – turbeta“ ili „Sedam braće“. Bez obzira na vjeroispovjest ovdje ljudi dolaze sa svih strana svijeta, pomole se Bogu, najčešće učeći „El Fatihu“ i kroz male otvore daruju novac. Bitno je da se u svih sedam otvora ubaci jednaka količina novca.
Turbe „Sedam braće“ smješteno je u dnu starog sarajevskog naselja Bistrik, između Austrijskog trga i Ulice Za Beglukom. Kasnije se ova ulica, kao sokačić, razvila u Čokadži Hadži-Sulejmanovu mahalu, koja je nastala zajedno sa tom ulicom početkom šesnaestog stoljeća.
Narodna predanja
Sam naziv „Jediler-turbesi“ u prijevodu znači grobnica sedmorice. U njoj vječno počivaju sedmorica braće po sudbini, a ne po krvi, kako misle mnogi. – Zajedničko njihovim sudbinama je što su nepravedno optuženi – kaže Meho Strik , vekil Nakšibendijske tekije i dodaje da su oni različiti po krvi i da su stradali u različitim vremenskim periodima.
Po narodnom predanju tvrdi se da je za vrijeme sultan Fatihove vladavine došao u Sarajevo jedan šejh i pri osnivanju varoši uzeo komad zemljišta, koje se kasnije prozvalo „Šejhova duga njiva“. Nešto kasnije narod će to skratiti u „Šehove dugonje“. To je prostor od današnje Gazi Isabegove banje i Dženetića kuća i tim se imenom ovaj prostor zvao sve do 1879. godine – zapisao je u svojoj knjizi „Staro Sarajevo“ Fehim M. Begović.
U ovo zemljište spada i Čokadži Hadži – Sulejmanova džamija, na kome je ovaj šejh sebi napravio kuću i tu se nastanio. Uz kuću je bila jedna bašća i on je za života naredio, da ga ukopaju u dnu bašće, a da se ostali prostor bašće ostavi za muslimansko groblje. Po ovom se može zaključiti da je „upravo ovaj šejh prvi ukopan u „Jediler – turbe“. U Sarajevo je došao sa sultanom Fatihom.
Godine 1494. dogodio se slučaj da je iz državne kase pokradena izvjesna suma novca, a slučajno su se u to vrijeme u Sarajevu nalazila dvojica stranih derviša. Lopovi koji su izvršili krađu državne kase, obijede ove putnike, koje su tadašnje vlasti osudile na smrt. Kasnije se ispostavilo da su ovi derviši putnici potpuno bili nevini. Iza toga su ovdje ukopana četiri kapetana, koja je Mustafa paša Dalibatan dao pogubiti jer nisu bili pravovremeno obavijestili za dolazak vojske princa Eugena Savojskog na Sarajevo 1697. godine.
Nedugo iza ovih događaja narod je primijetio da na ove grobove pada nebeska luča. Ubrzo su ih ogradili drvenom ogradom i pokrili.
Kada je Sulejman paša Skopljak godine 1815. bio bosanski vezir ogradio je ovo groblje zidom i otvorio u njemu sedam prozora, a uz ovo napravio je za čuvara groblja jednu pristojnu sobicu. Ovo se dobro smatra njegovim vakufom.
O prvim čuvarima ne zna se ništa, jedino se zna da je 1865. g. za čuvara turbeta postalvjen šejh Sejfulah efendija Iblizović, čiji najdalji poznati korijen seže do Salihage Iblizovića koji je 1868. godine bio član gradskog vijeća.