Na stijeni Kušlat, između zvorničkog naselja Drinjača i Konjević polje, izgrađena je između 1460. i 1480. godine džamija Kušlat. Džamija o kojoj je pisao i poznati osmanski putopisa Evlija Čelebija kao i književnici novijeg vremena. Evlija u svom Putopisu navodi da je ovo džamija Ebul Fatihova, što bi izgradnju ove džamije svrstalo u 15. stoljeće.
Narod je stoljećima prenosio legende o ovoj džamiji. Jedna od legendi je da su nekad davno, tu istu džamiju napravili mještani Konjević Polja i Pahljevića u ravnici, pored puta, te bi ona ujutro osvanula na toj neukrotivoj stjeni i tako nekoliko puta bi je snosili u ravnicu, a ona bi u toku noći, na neobjašnjiv način bila prenijeta na stijenu. Tako su ljudi pričali, istina je naravno posve drugačija.
Naime, radi se o staroj drvenoj džamiji koja je izgrađena u 15. vijeku i na toj stijeni ponosno prkosi vremenu pet stoljeća. Ono što su zabilježili historičari je vrlo šturo, možda nedovoljno, ali je ipak zabilježeno da je na tom mjestu još prije Osmanlija bila tvrđava i vojna utvrda, opasana visokim zidinama za borbu, mjesto odakle se kontrolisao put, karavanski put još iz vremena Rimljana iz Srebrenice prema Zvorniku i dalje prema Bijeljini.
Na tom potezu se odvajao put uz Drinjaču prema starom gradu Perin i dalje prema Vlasenici a još dalje prema Kladnju, Olovu i Sarajevu. Po nekim historičarima, utvrda na Kušlatu je i najstariji srednjovjekovni izgrađeni grad.
Prenosila se legenda i pripovjedanje s koljena na koljeno na ovim krajevima, kako je neka vrlo pobožna žena, nekad davno, održavala i čistila džamiju na stijeni, te da je imala dvoje malodobne djece za koje se brinula. Jedne prilike, dok je klanjala jedan od dnevnih namaza, njeno dvoje djece se igralo ispred džamije i jasno je čula urlike djece, koja poniru u veliku provaliju. Čvrsta vjernica nije prekinula namaz, nego je otklanjala namaz uzdajući se u Boga, da će zaštititi njenu djecu.
Kad je završila namaz i predala selam, preplašena, utvrdila je da nema njene djece pa je brzo uskom stazom sišla u podnožje brda. Zatekla je svoju djecu kako se veselo igraju. Znala je da ih je Uzvišeni spasio i već sljedeću noć je usnila kako njenu djecu sa visoke litice snose meleci, strepeći da li će ona pustiti ruke i prekinuti namaz jer da je pustila ruke u namazu, meleci, ta duhovna i nevidljiva bića, bi pustili ruke, na kojim su nosili njenu djecu.
“Kakav ste vi Bosanac kad ne znate za Kušlat. To vam je na onom dijelu starog puta koji od Zvornika vodi prema središnjoj Bosni, a poznat je i po tome što je tu sagrađena prva džamija u Bosni”, zapisa u svoje deftere nobelovac Ivo Andrić prolazeći pokraj Kušlata.