Teorija Alfreda Adlera: Najstarija djeca su najodgovornija i najpouzdanija

Prvorođena djeca su ta koja roditeljima zauvijek promijene živote; prvi im pruže dar roditeljstva pa im obično i kasnije uljepšavaju dane.

Prema teoriji Alfreda Adlera koji je ispitivao kako na dijete utječe to kad je rođeno u odnosu na braću i sestre, najstarija su djeca obično najodgovornija i najpouzdanija – i gotovo su uvijek djeca kakvu bi svaki roditelj poželio.

Svi sa prvim djetetom otkriju i novi smisao u životu, ali nije uvijek sve jednostavno – roditelji još uvijek moraju prolaziti kroz sve životne izazove, a sada uz to imaju i bebu. I iako svi griješe, istovremeno i uče, a svemu što mogu uče i svoje prvorođeno dijete. Svejedno, ono vjerovatno njih nauči više toga.

Kad dobiju mlađu sestru ili brata, starija djeca nemaju izbora nego odrasti i zauzeti ulogu odgovorne osobe. Sve više čuju i frazu ‘Ti si sad velik’, pa to i postaju.

‘Prisilno’ brže odrastanje dovodi do toga da će najstarija djeca vjerovatno biti i socijalno inteligentnija, Oni su ‘zapeli’ negdje između svijeta odraslog i dječjeg svijeta, a često su ‘vodiči’ između roditelja i braće i sestara.

Kako roditelji na njih često i gledaju kao na ‘odrasle’ i traže njihovu pomoć, prerano ih i upoznaju s problemima odraslih pa oni s vremenom postaju i ‘savjetnici’ čije mišljenje roditelji uvažavaju.

Djeca koja imaju mlađu braću i sestre puno više rade od djece koja nemaju. Od rođenja brata ili sestre svaki dan imaju sve više zadataka, a s njima dobivaju i veću odgovornost. Čak ni slobodno vrijeme nemaju u potpunosti, jer ga dijele s drugom djecom.

Starija su djeca već prošla stvari s kojima će se mlađa tek morati suočiti, zbog čega su im obično spremni i udijeliti poneki ‘životni savjet’, pomoći im i s njima dijeliti stvari. A nema ničeg boljeg od toga da uvijek imate nekoga starijeg s kojim možete razgovarali kad ne želite s roditeljima.

Vjerovatno je nemoguće da najstarije dijete bude sebično jer su ta djeca navikla misliti na druge i to rade većinu svog života.

Iako su i sami djeca, oni brinu o mlađoj braći i sestrama i vole ih, te su mlađoj su braći i sestrama odličan primjer i najbolji životni uzor.