Historija Roma na prostoru Bosne i Hercegovine

Prisutnost Roma na prostoru Balkana evidentirano je još u 11. stoljeću kada se zbog egzodusa iz Indije sele na europski dio Bizantije.

Svoje pohode na Balkanu su započeli u južnoj Grčkoj i na otoku Krfu, a ubrzo su se doselili i na prostore Dubrovnika i Hercegovine.

U zvaničnim dokumentima, Romi u Bosni i Hercegovini se prvi put spominju 1574. godine u fermanu sultana Selima II koji je odobrio posebne porezne olakšice Romima koji rade u rudnicima. Prema statističkim podacima iz 1865. godine u Bosni i Hercegovini je bilo ukupno 9.630 Roma, dok je u zvaničnom popisu stanovništva iz 1870. godine zabilježeno da u Bosni i Hercegovini živi svega 5.139 Roma.

Početkom XIX stoljeća, Romi su počeli stvarati svoje mahale po Bosni i Hercegovini. Najviše romskih mahala se nalazilo na prostorima Travnika, Banje Luke, Visokog i Sarajeva. Razlikovale su se tri skupine romskih mahala.

U prvoj skupini su bile mahale “Bijelih Cigana”, Roma koji su odlučili prestati biti nomadi i posvetiti se prilagođavanju novoj kulturi, vjeri i tradiciji koju su zatekli u Bosni i Hercegovini. Ubrzo su zaboravili svoj romski jezik i pomiješali svoju krv sa ostalim stanovnicima.

Drugu skupinu Roma su činili “Crni Cigani” koji su živjeli kao nomadi i koji su formirali šatorska naselja širom Bosne i Hercegovine. Nazivali su se još i čergašima (cergi, tur. – šator).

Treća skupina su bili “Karavlasi” ili “Crni Vlasi” koji nisu dozvoljavali drugima da ih nazivaju Ciganima, jer su smatrali da je njihovo porijeklo iz Rumunije i da su oni Rumuni.

Bosanski cigani živu kojekako: jedni nemogoše odviknuti nestalnomu životu te i sad još putuju poput nomada; drugi nastaniše se stalno i bave se poljodielstvom i obrti. U svakom povećem gradu ima posebna ciganska mahala, gdje sami cigani prebivaju. Ponajglavnije se u građovih bave kovačijom, zatim liečenjem ljudi i životinja. Cigani u obće nemaju nikakovih starih običaja ni pravila, po kojih bi živjeli, već svaki njih živi, kako može i znade“. (V. Klaić, Bosna)

Na prostoru starog Sarajeva zabilježeno je više romskih naselja, među kojima se do danas očuvalo veliko romsko naselje na prostoru Crnog Vrha – Gorice, gdje su Romi prisutni preko 350 godina. Sarajevski Romi nisu nomadski Romi, već su obrazovani ljudi, sposobni da svojim radom i svojom kulturom obogate način življenja u ovom gradu.

Svjetski dan Roma, 8. april obilježava se u čast prvog Svjetskog kongresa Roma, održanog od 8. do 12. aprila 1971. godine u London, jednog od najvažnijih događaja u historiji Roma. Na tom kongresu usvojene su odluke o romskoj zastavi i službenoj himni.