U periodu zlatnog doba Sarajeva, književnost se razvijala na nekoliko jezika, a djela sarajevskih književnika iz tog perioda danas se nalaze u mnogim bibliotekama Istanbula, Pariza, Beča i Berlina.
Među istaknutijim pjesnicima rodom iz Sarajeva, ili onih koji su stvarali u Sarajevu, bili su: Mustafa-paša Skenderpašić-Suni, Mehmed-beg Ulampašić-Gajreti, Muhamed Karamusić Nihadi, Sani Salih Bošnjak Potur i najpoznatiji među njima, sarajevski pjesnik Muhamed Nerkesi.
Muhamed Nerkesi rodio se u Sarajevu 1591./2. godine, gdje je završio srednju školu. Visoko obrazovanje je stekao u Carigradu, nakon čega je postao kadija (sudija), vršeći tu dužnost u više mjesta Bosne i Hercegovine.
Nakon trideset godina predanosti u kadijskom poslu, sultan Murat IV ga postavlja krajem 1634. godine za državnog hroničara u vojnom pohodu protiv Ravena. Godine 1635., na putu od Carigrada prema Izmiru, nesretno pada sa konja i ubrzo umire.
Napisao je pet proznih tekstova – Hamsa (Petoknjižje) i monografiju o beglerbegu Murteza-paši Bošnjaku.
Njegova zbirka pisama uglednim ličnostima “Munseat” predstavlja vrhunac njegove stilske umjetnosti. Uz veoma značajan i raznovrstan književno-umjetnički opus u prozi i stihu, Muhamed Nerkesija je pisac i jedne biografije “Putopisni opis života pravopisnog vezira”.
Pored gazela, tariha i kasida koje je pisao, ostala je posebno zabilježena pjesma o Sarajevu, koju je napisao prilikom odlaska iz rodnog grada:
“Na moju dušu je djelovala tuga, što se rastajem sa Sarajevom,
ljutu mi je ranu učinio rastanak sa sarajevskim prijateljima.
U njemu čovjek izgleda, da može dugo živjeti,
jer na hiljadu mjesta u Sarajevu teku česme vode i života.
U halvatima se sastaju ozbiljni starci i mladići
iako je zimi studeno u Sarajevu.
Ali kad dođe doba proljeća i behara,
u raj se pretvori prostor ružičnjaka sarajevskog.”
(Izvor: M. Handžić, Sarajevo u turskoj pjesmi)
Na prostoru Bosne i Hercegovine je zabilježeno i nekoliko ulica koje nose naziv po ovom sarajevskom kadiji i pjesniku.