Stefan Simić: Kako me dočekalo Sarajevo

Stigao sam jučer oko 15 sati u Sarajevo, imao sam četiri sata do odlaska na nastup, kiša, loše vrijeme, taksista, koga prvi put vidim u životu.

Nakon tri minuta vožnje, vodi me kod njegovog prijatelja, u restoran, konobara, koji me gosti u muslimanskom restoranu gdje se ne služi alkohol.

Dočekao me kao brata, iako me prvi put vidi.

Dobio sam besplatan ručak, omogućio mi u dijelu restorana da prespavam, spremao mi i palačinke, poslije mi par stotina metara pomogao da odnesemo torbe gdje nastupam. Teške, preteške, prepune knjiga.

Kakvih ljudi samo ima…

I to samo na osnovu toga što sam došao u njegov grad. Niti je ikada čuo za mene, niti bilo šta.

Osjetio sam se kao kod kuće, i izvinio mi se što ne može da dođe na nastup, jer radi-

Poslije, drugi jedan dečko koji mi je bio na nastupu zove me da prespavam kod njega, da ne plaćam smještaj. Isto ga prvi put vidim.

Ni sekunde nije bio pomen rata, vjere, razlika, ma kakvi… Samo iskreno ljudsko poštovanje, drugarstvo, povjerenje.

Prvi je rodom iz Jablanice, tamo je sletio u Jablaničko jezero autobus sa paraćinskim radnicima. Svega nekoliko preživjelo, jedan od njih je moj rođeni ujak… Pričao sam mu da su naši gradovi bratski, zbog toga, i da je ostalo vječno prijateljstvo. Bilo mu je drago.

Drugom je omiljeni pjesnik Marchelo, kaže da ga je inspirisao njegov rad da i on piše. Kažem mu da smo iz istog grada, da smo išli u istu osnovnu, samo što je on šest godina stariji.

Kakvi ljudi… A prvi put me vide… Dušu bi mi dali… Kako da im ne budeš zahvalan!

Ni ne znaju da sam napisao tekstove “Nigde takve duše u Bosni“, “Bosna je svet…”, “Bosanske žene“, “Sarajevo – grad legenda“.

Samo čista duša i potreba da dočekaju čovjeka, ljudski. Bez potrebe da naplate, traže nešto zauzvrat.

Ima ljudi…

A meni je želja da se povezujemo, spajamo, upoznajemo, a ne da podižemo zidove. Nisu nam potrebni. I da, prvi se zove Amar, drugi Haris…

Večeras nastup u Banja Luci. Tu sam uvek nailazio na dušu, veliku, najveću i trudit ću se da vratim večeras na najbolji mogući način.

U ime svih onih dana, druženja, svega.

Vidimo se!

Napomena: Tekst je objavljen uz manje korekcije