Čeh rodom, Sarajlija izborom epitaf je pod kojim je ukopan Karlo Paržik, arhitekt koji je zvanično najzaslužniji za jedinstvenu panoramu grada Sarajeva.
Iako Paržikov potpis nosi oko 160 objekata u Bosni i Hercegovini, najviše u Sarajevu, o njemu se donedavno malo znalo.
Rođen je 4. jula 1857. godine u selu Veliš blizu grada Jičín, u Kraljevini Češkoj 1857. godine. U Češkoj je završio srednju građevinsku školu, i nastavio školovanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču.
Na njegov budući stil najviše je utjecao profesor Theophil Hansen, najpoznatiji arhitekt historijcizma, stila kojem će Paržik ostati dosljedan dolaskom u Sarajevo gdje ga je pozvao kolega i prijatelj Josip Vancaš 1883.
U Sarajevo, u kojem će ostaviti neizbrisiv trag, došao je na proljeće 1884. godine. Prvo je radio s Josipom Vancašem, jednim od najistaknutijih arhitekata koji su radili u Sarajevu, te mu pomogao na izgradnji zgrade Zemaljske vlade, današnje Predsjedništvo BiH, potom na izgradnji Katedrale srca Isusova, a zajedno su projektovali zgradu Vakufske palate. Radio je i na dogradnji sprata na Vancaševoj zgradi Grand hotela, današnjeg Zavoda za platni promet, u javnosti poznatoj kao zgrada ispred koje se nalazi Vječna vatra.
Njegovo najznačajnije djelo je zgrada Zemaljskog muzeja, čuvara bh. kulturno-historijske zaostavštine osnovana 1888. godine, a izgrađena u neorenesansnom stilu 1913. godine.
Pečat je ostavio i na jedan od najljepših dijelova grada, u sarajevskom naselju Marijin Dvor. Paržik je preradio projekat nepoznatog autora za crkvu koja je trebala biti izgrađena u Rimu, ali je umjesto italijanske prijestlonice sagrađena u srcu Sarajeva.
Crkva danas nosi ime sveca Josipa, a trg ispred crkve simolično nosi naziv Karla Paržika.
Paržik je sagradio i današnju zgradu Fakulteta islamskih nauka na Baščaršiji, bogato je ukrasivši elemntima i detaljima raznih regionalnih škola islamske umjetnosti.
Trebao je raditi na gradnji sarajevske Vijećnice, ali se ministru Benjaminu Kalaju nije svidio njegov projekat. Ipak, Oblik projekta, trougaona tlocrtna kontura, je zadržan i u realizovanom rješenju Aleksandera Witeka, a kasnije i Ćirila Ivekovića. Paržik je izgradio zgradu koja se nalazi odmah pored Vijećnice, a u kojoj je nekad bio smješten zatvor.
Njegov prvi samostalni rad bila je stambeno-poslovna zgrada Penzionog fonda, koja je smještena s lijeve strane od ulaza u sarajevsku Katedralu.