Junk tech je izraz za upotrebu tehnologije koja ima malu intelektualnu i međuljudsku vrijednost, te ne zahtijevaju nikakav kognitivni napor, a izaziva istu ovisnost kao i nezdrava hrana (junk food).
Ovisnost o društvenim mrežama nije neuspjeh roditeljstva. To je značaj tehnološkog napretka.
Britanska poduzetnica, aktivistica i majka dvoje djece, Belinda Parmar, je objasnila kako pokušava svoje dijete odviknuti od društvenih mreža.
“Moja kći vidi kako sam uznemirena i okreće mi očima, a čini se da se tako ponaša većina 12-godišnjaka. Pokušavam je uvjeriti da bezumno listanje Instagrama satima nije dobro za nju. Objašnjavam da su neograničene društvene mreže opasne, isto kao da možete pojesti hamburgera koliko god želite, u bilo kojem trenutku: na kraju se osjećate bolesno i prazno iznutra. Na isti način na koji moja kći pazi koju hranu stavlja u svoje tijelo, želim da pazi i na ono čime hrani svoj mozak. Ja to zovem ‘junk tech'”, objašnjava Parmar.
Junk tech je upotreba tehnologije koja ima malu intelektualnu i međuljudsku vrijednost i ne zahtijevaju kognitivni napor.
“To je tehnologija koja je ‘napravljena’ za našu djecu, u tom su procesu pasivni”, kaže Anne Etchells, ravnateljica osnovne škole sv. Aidana u sjevernom Londonu.
Etchells vodi kodirani program za malu djecu. To je aktivno, kreativno okruženje koje je u suprotnosti s pasivnim načinom na koji se neka djeca bave tehnologijom izvan učionice.
Paralele između junk tehnologije i industrije brze hrane su jako očite.
Oboje ciljaju na najugroženije u društvu: našu djecu. Oboje manipuliraju – jedan sretnim obrocima, jezivim maskotama i svijetlim bojama, drugi profinjenim tehnikama poput beskonačnog listanja, slanja poruka i značajki automatske reprodukcije.
Obje industrije plivaju u novcu, brza hrana procjenjuje se na 648 milijardi dolara, a predviđa se da će tehnološka industrija doseći 5,2 milijarde dolara do kraja 2020. godine, piše The Guardian.
Jasne su emocionalne paralele i njihovi učinci na mentalno zdravlje.
Jedno istraživanje, koje su proveli istraživači sa Univerziteta Manchester Metropolitan na oko 100.000 sudionika, pokazalo je su oni koji su imali najlošiju prehranu imali puno veću vjerojatnost da imaju simptome depresije u odnosu na na one koji su se zdravije hranili.
Isto tako, pretjerana upotreba društvenih mreža može negativno utjecati na mentalno blagostanje.
Studija istraživača sa Univerziteta Pennsylvania otkrila je da je ograničavanje upotrebe Facebooka, Instagrama i Snapchata na 10 minuta dnevno dovelo do značajnog smanjenja usamljenosti i depresije.
U međuvremenu, istraživanje UCL-a pokazuje da je 38 posto teških korisnika društvenih mreža (pet ili više sati provedenih na društvenim mrežama dnevno) pokazivalo znakove ozbiljnije depresije.
Za razliku od previše vidljivih učinaka loše hrane, ne možete vidjeti učinke junk tehnologije na mozak.
Tristan Harris, bivši etičar dizajna u Googleu, opisuje svoje bivše poslodavce kao ‘digitalne Frankensteine’ i objašnjava kako ciljaju naše ljudske slabosti.
U dokumentarnom filmu The Social Dilemma, Harris detaljno opisuje kako su neke značajke dizajna, poput značajki kontinuiranog listanja i osvježavanja zajedničke mnogim aplikacijama društvenih mreža, a proizlaze iz industrije kockanja i koriste se u automatima koji su dizajnirani da zadrže ljude i da se vraćaju po još.
Čak su i Bill Gates i Steve Jobs djeci ograničili vrijeme na ekranima. To je najbolji pokazatelj da bismo i mi trebali. Baš kao što ne bismo dopustili svojoj djeci da jedu deset hamburgera dnevno, zašto im dopuštamo da provedu 10 sati buljeći u svoje ekrane?