Foto: Avaz/Arhiv

Znate li legendu o najpoznatijoj česmi: Ko se jednom napije vode sa Baščaršije nikad više iz Sarajeva taj otići ne umije

Najpoznatija sarajevska česma u Sarajevu kod Gazi Husrev-begove džamije opjevana je i u sevdalinkama, ali krije i legendu koja se godinama prenosi među sarajevskom rajom.

U periodu ljetnih vrućina, često se stvori red, što turista, što domaćih šetača, koji žeđ gase upravo ovdje. Dok se osvježavaju, i ne slute da su možda, upravo oni ti koji će potvrditi ovu legendu.

Legenda kaže da će se putnik koji se napije vode sa ove česme sigurno nekada vratiti u Sarajevo jer ovog grada svakom posjetiocu uvijek je malo.

Pri odlasku poželi da se vrati Sarajevu, pa čak i da nikad ne ode iz njega. Iz tog razloga lako je reći i kako je Sarajevo “najispričaniji” grad, a ipak mnoštvo riječi nije dovoljno da opiše jedinstveni sarajevski duh.

Samo u Sarajevu je tokom 19. stoljeća postojalo preko 150 javnih česmi. Svaka mahala i džamija imala je svoju česmu napravljenu od kamena sa ornamentalnim i figuralnim reljefima.

Voda je u starija vremena dovođena s okolnih planina, a Sarajlije su govorile: „Poslije lijepa jela, slatko se napij bistre i hladne vode sa česme.“

Česme su uvijek bile spomenik duhovnog naslijeđa, a uz to i mjesto susreta, razgovora, prijateljstva i nerijetko rađanja prvih ljubavi.

Uvakufljavanje, ostavljanje iza sebe nečega što će ljudima služiti kao trajno dobro, tradicija je koja je imala presudan uticaj na razvoj Sarajeva.

Pored vjerskih objekata, mostova, škola, javnih kuhinja dobri ljudi su često znali finansirati i izgradnju javnih česmi, kako bi vodom napojili žedne i tako zaradili učinili dobro djelo.

Kroz stihove svoje pjesme i Safet Isović je otpjevao legendu najpoznatije sarajevske česme:

„Mislio sam da ostanem

samo dan il’ dva

al’ mi prođe u Saraj’vu

mladost moja sva.

Ko se jednom napije

vode sa Baščarsije

nikad vise iz Saraj’va

taj otići ne umije“.