Svi znamo da se djeca vole igrati, ali moramo biti svjesni i da je za njihov razvoj igra neophodna.
Slobodna, neorganizirana igra pomaže djeci da razviju širok raspon sposobnosti potrebnih u školi i izvan nje, od sklapanja prijateljstava i pregovaranja, do rješavanja problema, kreativnog mišljenja i vježbanja samokontrole. Stoga je na roditeljima da im osiguraju mnogo vremena za takvu igru, osobito tijekom ljetnih školskih praznika.
Slobodna igra ili neorganizirano vrijeme za igranje najpouzdaniji je oblik samoobrazovanja i otkrivanja novih stvari kojeg djeca mogu imati. To im pruža sigurno okruženje za isprobavanje novih životnih vještina i načina postojanja, prenosi Geek.hr.
Kroz otvoreno istraživanje i “testiranje” igre, djeca postaju svjesna da je poduzimanje akcije ono što je u životu potrebno da bi došli do nečeg što trebaju i žele. A s ovim znanjem, želja da nešto napravite i hrabrost da to zaista i napravite – raste.
Roditelji koji razumiju potrebe svoje djece, znaju da se njihovo emocionalno zdravlje unaprijeđuje kroz igru. Stoga pružaju potrebne materijale za igru, adekvatan prostor i vrijeme. Tako će omogućiti djetetu da upija znanja o sebi, drugima, životu, o tome kako stvari funkcioniraju, na način na koji djeca to rade već stoljećima – kroz zabavu.
Također će dobiti veliku dozu oslobađanja od modernog stresnog načina života, samo tako što će mu biti omogućeno da bude dijete.
Nažalost, u posljednje vrijeme naše društvo ne pridaje vrijednost igri. Razlozi su mnogi: povećan je naglasak na školama i akademskoj zajednici, smanjuje se vrijeme odmora i fizičke aktivnosti, povećava se broj organiziranih aktivnosti poput sporta i edukacije, ekspanzija korištenja TV-a, računara i pametnih telefona u životu djece, strah roditelja da će njihovo dijete zaostajati ako ne upiše dodatne programe…
Srećom, pedagozi, stručnjaci i roditelji, sve više postaju svjesni potrebe da vaga pretegne natrag, u korist slobodne igre. U tom duhu je Američka pedijatrijska akademija izdala izvješće o vrijednosti neorganiziranog vremena za igru kao nečeg što je neophodno za zdravlje djece: “Izazov za društvo, škole i roditelje je da postignu ravnotežu koja će omogućiti djeci da postignu svoj puni potencijal, ne gurajući ih van granica njihove vlastite udobnosti i omogućujući im da imaju svoje osobno slobodno vrijeme.”