Paljenjem prve svijeće uvečer Jevreji u Bosni i Hercegovini počinju obilježavanje Hanuke, praznika svjetlosti i oslobođenja.
Hanuka prethodi Božiću, a tim praznikom spominje se događaj iz 164. godine p.n.e., kada je grčki kralj Sirije Antioh zabranio jevrejske rituale i naredio Jevrejima da obožavaju grčke bogove.
Većina Jevreja je odlučila da se bore te su 165. godine p.n.e. Makabejci uspjeli pobijediti sirijsku vojsku, istjerati je iz Jerusalema i vratiti svoj hram.
Stoga je Hanuka proslava te pobjede, a Finci je podsjetio da praznik traje osam dana, te da se sa zalaskom sunca pali prva svjećica.
Legenda kaže da kada je hram u Jerusalimu oslobođen, ostalo je samo malo ulja u lampi, a procjena je bila da takva količina može da gori samo jedan dan.
No, desilo se čudo te je ta svjećica gorila osam dana i noći.
Stoga se Hanuka obilježava upravo paljenjem tih svjećica na svijećnjaku koji se zove hanukija i koji ima devet krakova, od čega se svako veče pali po jedna svijeća, a deveti krak gori cijelo vrijeme i služi za osnovnu vatru koju daje ostalima.
Hanuka je i prilika za okupljanje porodice, a uz molitvu i bogatu trpezu, porodice priređuju i zabavu uz pjesmu, igru, te na taj način, kako je Finci rekao, barem na trenutak zaborave na svakodnevni teret koji život nameće.
Imajući u vidu da se Hanuka naziva i “praznik ulja”, sva jela se pripremaju u dubokom ulju.
Kod Aškenaza bio je običaj da se pravi “latkes”, dok je kod Sefarda u svakoj državi bilo različito.
U BiH je bio običaj da Sefardi pripremaju za taj praznik “Hanuka halvu” koja je vjerovatno preuzeta od bosanskog stanovništva jer je to po svemu, osim u fazi pripremanja, tipična “bosanska halva”.
U svijetu je uobičajeno da se prave “sufganijot”, krofne punjene raznim marmeladama ili čokoladom.